Mentalna higijena je veoma važna kao i stanje duha. Skloni smo bijegu iz vlastitog života. Sanjarenjima. Fluidnim energijama. Prevarama. Ponoćne maskarade često su nam na repertoaru.

Stalno čekamo. Bolje dane. Drugačiji život. Drugo vrijeme. Čekamo slobodne dane, vikende, godišnje odmore. Čekamo da odradimo smjenu. Fakultete. Posao. Djecu.

Čekamo da smršavimo. Da se popravimo. Da imamo više novca. Više vremena. Više sebe. Smatramo da nam nedostaju drugi, ali većinom smo mi ti koji smo odsutni. Zarobljeni u štivima self help pomoći. Romanima. Serijama.

Filmovima. Uživljeni u ekranizacije. Maštanja. Iracionalne strahove. Puni snova koje prazni pokušavamo ostvariti. Pušemo balone i puštamo ih u nebo, kao želje na koje čekamo da se ostvare.

Zasićeni od svega što je previše, dozvoljavamo si ono što nam je premalo. Premalo ljubavi. Premalo razgovora. Premalo poštovanja. Premalo zdravih granica. Premalo prijateljstava. Povjerenja. Posvećivanja.

Mjesec u Ribama u zagrljaju Sunca priča priču ispred ogledala. I ona je jedina važna. Odražavamo li se zaista mi ili su to obrisi nekih kontura koje “silujemo” da nam liče?

Zapitajte se, što je to prava briga o sebi? “To nisu ni pjenušave kupke, ni kolači već izbor da se izgradi život od kojeg vam nije potrebno redovno bježanje” (citat Brianne Wiest).

 

Sanja Paraminski Aisha