Nisi me napustio, priznajem. Dok si kidao kožu, zadnjim atomima snage. Želiš me učiniti lijepom, na tako tragičan način. Najljepše se stvari rađaju u vatri. U nemogućnosti da udahnem zrak koji mi pripada, prepuštam se. Život je ionako ono što odlučimo biti.
Ne mogu se ne naježiti od pomisli da mnogi putevi pred nama stoje neizbrojeni. Vodi nas instinkt. Onaj osjećaj preživljavanja u nama koji od pamtivijeka kola našim venama. Budimo se u spoznaji promjenjivosti dana. Srce nam nije na mjestu. Udara posvuda.
Mlad Mjesec u Raku čini da se iznova rađamo. Od nekih stvari, ljudi i događaja treba znati pregristi pupčanu vrpcu. Predugo smo “majke” mnogima. Možda nas više ubija taj stav brige oko ljudi. Posjetioci naših života koji nam se javljaju u svakoj nevolji. Kao da u svakom trenutku trebamo znati što je najbolje za njih ili pružiti utjehu.
Možda smo umorni od činjenice da “rađamo djecu” koja nisu naša. Naše ljubavnike, prijatelje, susjede, rodbinu. Možda smo umorni od činjenica da ostajemo emocionalna hrana i utočište. Kao netko u čijoj duši će prezimiti godinu ili dan.
Možda smo ispunjeni mjestima u nama, koja više ne mogu disati. Nikad nismo ostavili dovoljno prostora za sebe i toga postajemo svjesniji. Govorimo ovih dana riječ “ne” i više nego bi trebali. I možda je to ipak najbolja stvar koju činimo sebi.
Emocionalna napetost je na vrhuncu. Naša sjećanja datiraju iz neznanih dana. Emotivno željni ljubavi. Promjenjivi u svakom tonu. Pomalo nestabilni. Padamo na emocije tako lako.
Mlad Mjesec na 23. stupnju Raka, 16. srpnja i njegov utjecaj u narednih 15 dana uči nas novim emotivnim rađanjima. Koracima koji nas trebaju odvesti ka uspjehu. Vremenu kada ćemo biti bitni sami sebi (Lav). Konjukcija Merkura i Marsa donosi rezanje vrpca. Rezove u emotivnim odnosima. Rezove blokada i frustracija koje su se nakupile.
Umijemo isklesati svoje srce ponovno. Makar boljelo. Svaka umjetnina i nastaje tako. Do trenutka pozornice i divljenja (Lav), potrebno je mnogo rezanja, krivih poteza, mnogo vremena i besanih noći.
Mnogo truda da ispravimo pogreške i učinimo najbolje. A onda kao vješti lopov sakrijemo modrice, suze i sve minute očaja, i bez da itko i pomisli na našu bol, bivamo najbolji. Ponekad su oči, jedino što nas vide. Mnoge stvari ostaju skrivene.
Grubih riječi biti će na pretek. Željet ćemo raskinuti sve odnose koji nam iole znače. Ljubavne, obiteljske, prijateljske, platonske. Ako ništa drugo, željet ćemo sebi zariti nož u srce, kao da će to i na tren ubiti ljubav koja je u nama.
Mi ne možemo pobjeći od svog genetskog koda, života kojeg živimo niti od sebe samih. Ne možemo izbrisati ljubav i ugušiti je jednim potezom. Sve što možemo učiniti je da budemo bolji. Unutar sebe samih. Ma kakav god se svijet oko nas uzdizao, najbitniji je onaj koji nosimo u nama.
Pozivi, poruke, emotivno direktne poruke i priznanja zabezeknut će nas u trenutku. Netko će nam priznati možda i ono najljepše o nama. Ono što dugo ćuti. Što ni sam sebi ne priznaje. Da ste negdje, nekada, bili najbolji dio njega. Samo ako ste ikad umjeli biti i najbolji dio sebe.
Jer Mjesec je to što trči ususret retrogradnom Saturnu u Škorpionu. Hrli u zagrljaj vječne ljubavi. Ponekad zaroni u prošlost, kao spomen ili kao oživljenje. Ponekad donese poznata lica i emocije. Ponekad vas navede da zadrhtite opet kao nekada negdje.
Ponekad osvijesti ono što je kvalitetno. Što je trajno. Što umije voljeti. I tada prošlost otvori svoju dušu, koliko god zatvorena bila. Tada shvatite da je vrijedilo biti vi i u trenucima kada bi ste najradije odustali od sebe.
I sada umijete da riješite sve zaostatke, da zatvorite sve bolne rane, da prebolite. Umijete da okusite ono što dugo čekate. Da čujete priznanja koja dugo želite. Odjednom shvatite da ste oduvijek bili nezamjenjivi trag nečijeg života. I bez obzira koliko vremena prošlo, vraćaju vam se.
Jedino pitanje je: Gdje ste vi sada? Učinili su vas lijepim, na tragičan način. Najljepše se stvari dogode u vatri.
U nemogućnosti da udahnete dah, prepustite se. Život je ionako ono što odlučite biti!
Astro Aisha