I onda shvatiš da brzina nije gas. Da jurnjava nije cilj. Da vrijeme ima svoj sat. I da ga ne vrijedi ubrzavati. Jer ako za nekim moraš početi trčati, nemoj. Sjedi. Odustani.

Mlad Mjesec dočekuje nas na 0 stupnjeva Ovna u zagrljaju jakog Merkura i baš u prvi proljetni dan. Možemo reći da je tek sad otpočela prava nova godina i novi mi.

I sada je vrijeme da postaviš sebi jasne ciljeve. Da radiš na novitetima. Da stvaraš postignuća. Da se penješ na svoje planine. Sad je vrijeme da budeš izazov izazovima. Da zaželiš i ostvariš nekog novog sebe.

I ne, nije vrijeme da trčiš ni za kim. Vrijeme je da ti sve i svatko sam dođe. I to poruke koje čekaš. I te osobe koje imaš osjećaš da juriš. I ta svijetla na kraju tunela koja tražiš. I ta rješenja koja su negdje zapela.

I sva jedva čekanja da sada dočekaš. Ali ne jedva. Nego jako, snažno i u svoj punini koju zaslužuješ. Jer utrka života je kada trčiš sam sa sobom za svoje ciljeve. A ne za nekim. Stadion je tvoj. Kao i ovacije.

Imaš priliku pokrenuti svoj život iz početka. Od nule. Od ništavila možeš iskreirati nešto. A što? To ti najbolje znaš.

Budi utrka koju želiš vidjeti. Aplauz koji želiš doživjeti. Start koji toliko dugo čekaš. Budi ozareno lice pobjednika. Jer što drugo osim prvoga možeš biti? Budi to!

 

Sanja Paraminski Aisha