“Kako napraviš da ti nisam običan i da me ne vidiš sa gore strane…”

Mlad Mjesec dočekuje nas u znaku Lava, u zagrljaju Sunca. Sunce je pod okriljem svoje vladavine i nema dalje. Tu smo gdje jesmo. Sa svime što imamo. U vrijednostima koje počinjeno konačno vrednovati. Sa zaslugama koje stižu. Sa otvorenim pogledom. Savjesno i svjesno. Zasluženi.

Apsolutistička vladavina nad emocijama. Želimo i priznajemo samo najbolje. Nije to zahtjevnost koju nazivaš već način u kojem si spoznao sebe. Kada znaš što nudiš i što daješ. Kad nisi na pola ni u čemu. Ni u stvarima, ni u ljudima, ni u događajima. Kad si prvi na crti svoje obrane, ali i tuđe. Kad znaš da imaš nešto što nitko drugi nema niti ne može imati.

Mjesec u Lavu ne mašta, ne priželjkuje, ne traži ništa neodvojivo od onoga što ima. On zna što ima i želi to zadržati. Obraniti neobranjivo. Pokloniti se u očima pred osobom pred kojom stoji. Mjesec u Lavu je ljubav. Pomalo dramaturgije. Senzacije. Pomalo srčanosti i borbe. Mješavina seksipila sa rasutom ženom na odru. On je hrabrost muškarca. Viteza. Borca. Neviđena sila spašavanja. Heroj. Svog i tuđeg života.

Mlad mjesec u Lavu donosi period jasnijih iskazivanja emocija. Dramatičnijih zaokreta u zagrljajima koji postoje. On donosi pojačanu potrebu da se nešto transparentno i javno obznani. Oformi. Prikaže. On se ne stidi. Ne bježi. Ne okreće se u svojoj nesigurnosti. On zna što ima, što želi i što može dobiti.

Mjesec donosi promjenu u muško-ženskim odnosima. Muškarci dobivaju na snazi. Povraćaju svoju energiju. Preuzimaju dominaciju. Postaju otvoreniji, dinamičniji, svjesniji vrijednosti. Postaju željni emocije, strasti, suludih razbijanja o zid. Postaju strastveniji. Jači. Zaštitnički raspoloženi prema partnericama. U načinima u kojima gore, fokusirani na ono što imaju pored sebe i što ih čini živim i dovoljno dobrim.

Mars u Lavu je muškarac koji prepoznaje vrijednost svoje žene. Bez taštine i gordosti. Spreman da je ne sakriva, a ni ne pokazuje, spreman da bude uz njega, sa njim. U njemu. U trenucima najvećeg praska i najgolije tišine. On je ponosan. Respektabilan. Uvažavajući. On želi izgraditi povjerenje i opravdati ga. Opravdati sebe. Nju. I sve što jesu. Iako voli laskanja i pažnju, njegov je fokus na samo jednoj ženi. On ne sudjeluje u nikakvim igrama prijestolja, jer zna da je prijestolje samo jedno. On treba partnericu kraljicu. Ravnopravnu sebi. Ispunjenu svime. I zna da ju ima.

Mjesečeva konjukcija sa Suncem i Marsom čini savršeni spoj muške i ženske energije. Osjećaja pripadnosti svemu u čemu jeste. Konačno dostizanje cilja. Vrhunca. Ekstaze. Rasplamsane strasti. žari borbe. Divljine koje su ograđene tijelima. Prasak nakon buđenja. Zagrljaji koji se otimaju da bi se dogodili. Nadopunjavanja. Osjećaj sinkroniciteta u partnerstvima. Usklađivanja disanja. Misli. Tišine. Trenutaka za pamćenje.

Počinjemo se odnositi jedni prema drugima onako kako je oduvijek trebalo: iskreno, sa poštovanjem, ukazanom pažnjom i podijeljenim vremenom. Svečano i teatralno. Ugađamo jedni drugima. Pripremamo iznenađenja. Odvajamo neodvojivo od sebe, svijeta i vremena za taj trenutak. Više ništa nije teško ili nepremostivo. I svega se ima, ako je za najbolje.

U odnosima autoriteta mogući su sukobi. Borbe za prevlast. Eskalacije problema na poslovima. Na tržištu, borba za nadmoć. Odjednom se pojavljuje netko tko radi jednaku stvar kao i vi. Pa se borite. Nadmudrujete. Iskazujete snagu, veličinu, branite svoju reputaciju. Ovo su pitanja časti i slave. I popularnosti.

Hrana za ego ne bi trebala prevladati, jer onda vas više nema, kao da nikad niste ni postojali. Sav sjaj i bijeda kurtizana tad izlazi na vidjelo. Ne držite se jeftino. Ni u čemu. Ne mijenjate nezamjenjivo. Poneke prilike činit će se bolje nego što jesu. Za malo nečije pažnje, ne bi trebalo da uništite sjaj svega što vas okružuje. Jer ovog puta, ako budete igrali na kartu toga da nekoga izgubite – izgubili ste.

Ovaj mlad Mjesec je zapravo priča o vrijednostima. Koliko zaista cijenite ljude koje imate. Dah i postojanje neke osobe. Njihova ustajanja i lijeganja pored vas. Njihove čini i činjenja. Postupke i korake. Njihov trud da prodiru u vas tisućljetnim hodom bezbrojeno puta. Da pokušavaju iznova izgraditi srušeno.

Da li ste spremni da vas zagrle do kostiju? Da se umiješaju u vaša postojanja. Da budu neodjeljivi dio vas. Jer sve protiv čega se u ovim trenucima borite jest strah od ljubavi. Od bliskosti. Od davanja sebe potpuno. Od intime koja ulazi u vas i zalazi u najdelikatnije prostore. Da li je možete prihvatiti? Njega. Nju. Svoje partnere. Nesavršenosti od vas oboje. Pogreške i sve padove. Sve načinjene povrede. Namjerne i nenamjerne.

Možete li se othrvati svim evokacijama iz prošlosti i dati si šansu da ne provocirate stvari koje su već jednom ili više puta isprovocirane. Da ne rušite povjerenje koje je građeno, a vi sami znate kako. Teško. Najteže. Da ne stvorite opet barijeru, povučete kočnicu ili sebe. Da ne zaglavite opet odnos u međuprostoru.

Da se ne dozvolite da se itko od vas pita volite li i kako volite. Da ne dovodite u pitanju nečiju emociju. Vrijednost. Značenje koje imaju u vašim životima. Da ne dozvolite da se propituju. Ispituju i vode monologe. Da se osjete obezvrijeđeni, jer ste vi, eto željni za pažnjom, odlutali. Stavili nekog drugog ispred sebe. Između njih. Ne ponavljate pogreške koje ste ispravljali. Jer ako se zarijete još dublje u stare rane, tko će ikad više to zatvoriti.

Ne postoje savršenosti kojima težimo. Mi već jesmo savršeni. Takvi kakvi jesmo u oblicima u kojima dolazimo u tuđe živote. Da smo trebali biti drugačiji, bili bi. U tome učimo. Rastemo. Ispreplićemo sebe. Dopiremo jedni do drugih. Tankoćutno se dodirujemo. Uvlačimo. Prožimamo. U susretu svih naših boli, blokada, drhtaja i strahova, čežnji, strasti, želja i aspiracija. Tako lično obezličeni dajemo si smisao.

Prihvaćamo da netko drži našu ruku, dodiruje naše tijelo, isprepliće nam dah, doživljava nas u svim trenucima kakvi jesmo. Da je tu. I kad se raspadamo. I kad naša izdanja nisu najbolja. I kad se posramljeno povlačimo u sebe. Da je tu. I kada nije lijepo. Jer vjeruje da je vaše prisustvo najljepše dok rašivene kože dočekujete jutra u kojima bi i od sebe najradije pobjegli.

Moraš imati što dati sebi od sebe. Biti mnogo više od fizionomije. Mnogo dublje od površine. U ekstazama unutar sebe. Površina tvog bića treba skrivati samo ono što već jesi. Inteligencija. Govor. Način na koji otvaraš sebe. Interesi koje izučavaš. Planovi kojima težiš. Snovi koje ostvaruješ. Seksipil koji je neodvojiv od načina tebe na koji ustaješ. U kom se smiješ. U kojem dišeš. Senzualnost koja je enigmatična.

Moraš imati tu potrebu da upoznaješ samu sebe svakog dana. Tako ćeš probuditi potrebu da te i drugi upoznaju. Biti samo pojava u fizičkom smislu nije mnogo. Gotovo da nije ništa. Način na koji ostavljaš sebe u svemu gdje jesi, čini te. Postoji nešto mnogo više od izgleda. Negledljiva ljepota.

I jedna je žena dovoljna za harem. Do žene je. I do tebe je.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)