“Da sam barem znala ono što sada znam. Da se barem mogu vratiti kroz vrijeme i poslušati svoj savjet, rekla bih joj: da progovori, da viče, da priča glasnije, da bude ponosnija. Rekla bih joj da je prelijepa, prekrasna, sve što ona ne vidi…” (Little Me)

Svijet je postao mjesto introvertiranih ljudi koji bi imali što za reći i ekstrovertiranih koji ponekad i previše govore. Kada bi riječi postale znakovi ispisani na koži, koliko bismo ožiljaka nosili? Komunikacija u kojoj ne znamo komunicirati. Riječi koje stoje zapete u grlu. Neiskazane emocije koje nam se vraćaju. Govorne blokade i grčevi koje ne možemo objasniti.

Poruke ne dolaze, ljudi ne slušaju, promet je blokiran. Nesreće se događaju. Baš sad se osjeća pritisak, napor, težina. Misli se ne mogu odvojiti od svoje opsesije, koja god ona bila. Vraćamo sebe u mrak. Depresija kuca po prozoru. Ostavljamo zatvorena vrata i poglede.

Sumnje sa kojima se hrvamo kao da puštaju svoje korijenje. Opterećujemo se oko ljudi koji se oko nas nikad ne bi opterećivali. U ogromnoj smo potrebi da ostavimo sve komunikacije koje nam ne čine dobro. Sva ubjeđivanja koja nikuda ne vode. I sve ljude koji ne žele shvatiti. Uzaludno je to. Trošiti sebe na tako “mali” komad neba.

Mlad Mjesec u Blizancima želi otvoriti nove načine komunikacija, bezbrižnost i veselje. Nova shvaćanja starih stvari. Aktera. Nedovršenih priča. Ako ovih dana imate osjećaj da nešto nije završeno, vjerojatno i nije. Možda u vama. Možda u nekom drugom, još tinjaju glasovi koji žele biti saslušani. Možda želite da se čuje sve ono što nikada niste izrekli. Možda trauma na traumi samo “čeka” da se konačno otpusti. Možda zapravo svi problemi sa kojima se sada susrećete u odnosu sa drugim ljudima, datiraju iz davnina.

Što je to tako nepogrešivo u vama ostalo? I kada? I kako? Zašto te vizure sebe ne vidite realno? Zašto se ne možete odmaknuti i otići od svega onoga što šuti, što vas boli ili negira? Zašto se vraćate na razgovore u svojoj glavi? Zašto nekontrolirani porivi za sukobom ovih dana jačaju? Da li baš trebate biti sudionik svake rasprave? I ne trebate. Jer neki su ljudi “obezglavljeni” i uvijek će takvi biti. Ne trošite energije na ono što se nikad neće promijeniti…