Mjesec se kao simbolički vladatelj duše u znaku Raka osjeća jako dobro. To je znak njegovog sjedišta i ovdje se on osjeća dobro u svojoj koži. Sigurno se pitate kakve to veze ima sa srodnim dušama?

Mjesec je duša. U znaku Raka on simbolički predstavlja spajanje dva kozmosa, dvije energije, dvije duše koje na fizičkom planu možemo pretočiti u dvije različite osobe koje se “spajaju” posredstvom kozmičke energije.

One se u životu susreću, jer su se trebale sresti. Negdje u njihovim kodovima zabilježena je formulacija koju prepoznaju. 

Ti susreti događaju se nenadano, vrlo suptilno, a opet zadivljujuće jako. To su prepoznavanja na prvu, osjećaj pripadanja, osjećaj poznavanja bića koje se nalazi sa druge strane. Te susrete možemo nazvati susretima ogledala u kojima jedna osoba reflektira drugu.

U prvobitnom prepoznavanju i spajanju stvari djeluju idilično. Osjećate jedno drugo u potpunosti i mislite da ste konačno pronašli partnera odnosno partnericu za cijeli život. A onda se, odjednom, dogodi nagli rez. Stvarnost se izobliči, percepcija se izokrene i odjednom gledate leđima jedno u drugo. Prepoznavanje, emocije i povezanost još uvijek jesu prisutne, no spajanja nema.

Ovih dana, susrećem se sa ljudima koji me iznova pitaju isto:

“Ako su duše srodne i ako se prepoznaju i nađu, zašto onda kada su se konačno našle, napuštaju jedna drugu? Ne bi li srodne duše trebale trajati vječno?”

Stvar je vrlo jednostavna, a opet tako teška za prihvaćanje. Srodne duše nisu uvjetovane vremenskim okvirom i njihova srodnost nije predodređena na trajanje. Ona jednostavno postoji, sada i ovdje, neopterećena vremenom i sutrašnjicom.

Vrlo često i pogrešno razmišljanje je da kad jednom sretnete svoju srodnu dušu da je to “to”, da ste se spojili i da do kraja života ne morate više ništa raditi. Bajke o tome da ćete trajati vječno, sasvim su nerealne. Istina je pak drugačija. Univerzum vas spaja i pomaže vam da pronađete drugi dio sebe, no onoga trenutka kada se spojite sa “samim sobom” počinje djelovanje vlastite volje.

Ta vlastita volja ili slobodna volja isključivo je odraz vaše kreacije. Što će se i kako će vama biti, potpuno je vaša stvar. Univerzum ne igra vaše živote niti vas vodi dalje. On vas prepušta jedno drugome i tada ste spremni pokazati koliko možete učiniti jedni za druge. I tog trenutka nastaje problem.

Kako živimo u svijetu u kojem duhovno mora biti izjednačeno sa materijalnim, upravo disbalans ove dvije strane dovodi do prekida u odnosima. Na jednom od ova dva plana, osobe su obično kompaktibilne, no na drugom nisu.

Neke se duhovno razumiju, ali u fizičkoj manifestaciji osjećaju da ne mogu pratit jedna drugu, dok se druge pronalaze na fizičkoj manifestaciji zanemarujući duhovnu. Naša potreba je da osvijestimo područje na kojem postoji disbalans i da ga pokušamo ujednačiti. Naravno, rad na sebi i rad na odnosu nije jednostavna stvar i mnogi upravo tada posustaju.

Zato ćete sresti milione srodnih duša koje u konačnici nisu održale svoj odnos. Ne zato što je tragična priča o Romeu i Julietti ili rezanje vena nalik na Wertherovske patnje, već zato što osobe nisu bile spremne niti dovoljno jake da se izbore za to “mi”.

Kada kreiramo “mi”, naše “ja” treba biti oslobođeno od naglašene dimenzije ega, spremno na kompromis, na čekanja i puno strpljenja.

Srodne duše, kako se to pogrešno shvaća, nisu dvije potpuno savršene osobe koje će se jednom vidjeti, osjetiti jaku emociju, završiti u krevetu, voditi savršen seks, imati puno razumijevanja jedno za drugo, nikad ne ulaziti u sukobe i trajati vječno.

Ne, srodne duše samo su dvije osobe itekako uvjetovane genetikom, okolinom u kojoj žive, svojim potrebama i svojim frustracijama. One se svađaju, njihov seks ne mora biti savršen, njihov odnos ne mora biti odraz harmonije i oni nipošto ne moraju biti savršeni.

Sve što moraju je truditi se i raditi na sebi, što je ujedno i najteži posao. Upravo zbog toga, vidjet ćete gomile srodnih duša koje napuštaju jedna drugu i odlaze putevima koji su lakši, odlaze sa partnerima koji ih mogu učiniti sretnim, ali ne i ispunjenima. I najmanji problem je čini se to odustajanje od onog što znači “mi”, no, ujedno najveći problem je odustajanje od onog svojeg “ja”.

Zato kad pogledate u nebo i očima napunite svijet, vidjet ćete milione izgubljenih anđela. Oni koji ne traže više svoju drugu polovicu, već sasvim očajno traže svoj izgubljeni lik. 

Jer kad napustite svijet bajki i kada utonete u svijet realnosti savršeni odsjaj vašeg izgubljenog “ja” šaptat će vam jedne riječi – ljubav nije dovoljna!

 

Astro Aisha