“Svi idu na off… Sve priče na mute.. .Sve žene u meni žive kad si tu.” (Senidah)
Impuls se ubrzava. Želja da krenemo naprijed. Hitrina koja nas nosi. Direktnost u odnosima se traži. Više nema vremena za čekanje. Hvatamo utrku života.
Onu u kojoj nije najbitnije stići na cilj. Onu u kojoj je najbitnije stići na cilj u sebi. Pomiriti sebe. Sve borbe. Mane. Odjeke. Shvatiti da ljubavi nema, dok god ne zavolimo sebe.
I jedan je korak dovoljan. Jedan poziv. Jedna poruka. Jedna gesta. Pogled. Jedno ježenje kože. I opet smo budni. I više no ikada. I opet smo puni energije. I gorimo u željama. Strastima. Osjećamo se živima. Jer netko ima plamen koji upali baš sve naše mrakove…
Odnosi nas nišane kao i mi njih. Stvari se rješavaju i bivaju izrečene. Ako ide – ide. Ako ne ide – neće ni ići. Krenite dalje. Trčite… Ne vrijedi trošiti sebe na pogreške. Preispitivanja. Na ono loše što se dogodilo.
Problem je tu. Nisi ga mogao spriječiti. Postoje samo rješenja. Fokusiraj se na to. Znam da vučeš beskonačno konce svog tijela do utrnulosti. Znam da ti otpada svaki dio duše. Da koraci propadaju u utrci života.
Znam da si danas izgubio vrijeme. I znam da svaki put kad pokušaš prekratiti si put, prekratiš sebe. Čini ti se. Da si manji za jedan dio onoga što daješ bezuspješno. Čini ti se. Samo ti se čini. Vjeruj.
Nismo potrošni. Iako djelujemo potrošeno. Sve oko tebe može ovih dana ne ići. Presaviti se. Slomiti. Isprekidati ti put i namjere. Ali, ti si tu. U svakom djeliću sekunde u kojem dišeš.
Ništa te nije umanjilo niti ćete umanjiti. Ni bivše ljubavi. Ni loši osjećaji. Ni ne pripadajuće obitelji. Ni zastoji. Ni šalteri. Ni upiti. Ni zvonjava telefona. Ni traženost onih koji su te rastegli.
Ništa te nije umanjilo niti ćete umanjiti. Ni bol. Ni ozljede. Ni rane koje ćeš nekad možda i sam sebi zadati. Ništa te neće uništiti. Trčeći ćeš to već otkriti. Istrčavanja sebe… To trebaš otkriti.
Sanja Paraminski Aisha