Razmišljam ovih dana dok šetam po ulici koliko ljudi hoda naokolo spuštene glave. Žene koje je netko ubijedio da nisu lijepe. Muškarci koji se ne osjećaju dovoljno dobri.

Vidi se taj način na koji skrivaju sebe kao da žele proći neprimjetno i što brže. Kao da su prosječni za ove živote. A nisu. Više su od tog. Je li može netko reći tim ljudima da su lijepi, sposobni, vrijedni?

Je li možeš to reći sam sebi? Mi smo najuspješniji u kidanju sebe samih. Nekako se ubijedimo da nismo za ništa, baš kad smo za sve. Taj masakr duše nije bio potreban. Ni seciranje sebe. Ni upiti. Ni nesigurnost.

Vrijedimo više od toga što nas rasplače i ne da nam mira. Više od preispitivanja. Više od dilema. Vise od toga jesmo li dovoljno dobri. A jesmo.

I danas ne morate ništa. Samo podsjetiti sebe i druge da su vrijedni. Podignite nekoga. Odagnajte njihove nesigurnosti.

Recite im da su magični. Da vrijede. Nije teško. Lakše je od svega što nose u sebi.

 

Sanja Paraminski Aisha