Odaberi miris koji prati tvoju unutarnju energiju
Ručno rađene Lumera svijeće izrađuju se po narudžbi.
Ekskluzivno za čitatelje portala: 10% popusta uz kod ASTRO10
Pronađi svoj miris →

Znam da znaš taj osjećaj intenzivnog spajanja. Opsesivnih misli. Osjećaja da si našla drugu polovicu. To je sudbina. U tvojoj glavi. To su raspadanja na sve strane.

Nešto te rasulo i sada te skuplja. Ne možeš bez njega, ne možeš sa njim. Pričaš svima kako imate nevjerojatnu kemiju, ali da li je to kemija ili samo otvorena stara rana?

Ljudi vole glorificirati dodire Plutona u sinastriji. I u natalu. Vole reći kako su oni intenzivni, potpuno predani i teže pronaći ključeve od tuđeg srca. Apsolutistički. Dok zapravo traže ključeve tuđeg podruma da bi sakrili svoj.

Kemija i trauma ponekad imaju istu vibraciju. Ubrzavaju puls. Stvaraju opsesivne misli. Otežavaju disanje. Navode nas na to da ne možemo bez te energije. Kao prokletstvo i kao spas.

I često ljudi znaju reći: on je moja sudbina! On je moja druga polovica! On me dotakao kao nitko prije! A zapravo sve što je “dotakao” su rane koje kriješ.

Da, Pluton stvara jaku “vezu”, ali onu u kojoj je sjena jača od istine. Zato se događa paradoks. Netko tko te tretira mirno, dosljedno i zdravo može djelovati “dosadno”.

A netko tko aktivira stare strahove od napuštanja, odbacivanja ili dokazivanja vlastite vrijednosti može djelovati kao najveća ljubav života. Ne zato što je ljubav veća. Nego zato što je tvoja rana dublja.

Ta zatomljena trauma u tebi ti govori: još samo malo. On će se promijeniti. Bit će bolje. On je ljubomoran, jer me voli. Ja sam ljubomorna, jer ga volim. Izmišlja ti razloge da ostaneš kako bi svaki put “procesuirala” sebe.

I ostaješ. Još misliš da je to pobjeda jer si izdržala usprkos i unatoč zato. Jer si negdje opsesiju izjednačila sa ljubavlju. Odbijanje pretvorila u nedostajanje. Ranu opravdala kemijom. Ljutnju brigom. Za to što odlazi i vraća se kažeš da mu je stalo.

Pobrkala si ljubav sa emocijom koja to nije. I nikad neće ni biti. Sve priče o fatalnosti su priče utjehe. Koje si pričaš sve dok konačno ne razumiješ: ljubav nije trauma. A tebe traume privlače.

Dodir Mjeseca i Plutona dokazuje koliko intenzivni možemo biti u odnosima u kojima se jedva odnosimo i sami prema sebi. U kojima se gazimo. Spuštamo. Lomimo. Presijecamo. Jer nismo izliječili svoje traume.

U kojima tvrdimo da želimo nešto “normalno”, a to isto izbjegavamo. Jer ne znamo što je ljubav. Ali jako dobro reagiramo na bol.

Ovaj aspekt ne pita da li ga voliš? On te pita: Da li bi ostala i dalje tu da te ne boli?

 

Sanja Paraminski Aisha