Ulaziš u stan i zatvaraš vrata. Umorna od ljudi koji to nisu. Od zahtjeva koji nisu tvoji. Od poslova koje besplatno odrađuješ. Gomilaš si terete koji nisu tvoji i podcjenjuješ svoje znanje.

Dok si ti noći provodila nad knjigom da naučiš ono što danas znaš. Netko je lumpao do zore. Dok si ti spajala kraj sa krajem da platiš školovanje, netko je svoje odbijao. Dok si ti tražila način da savladaš svoje vještine. Netko ih nije ni otkrio. Dok si ti davala besplatno svoj rad, netko ga nije cijenio.

Jer pravi ljudi znaju cijenu uspjeha. Jer pravi prijatelji nikad neće od tebe tražiti ništa besplatno. Jer je u redu da za svoj rad tražiš naknadu i da nikad ne kažeš “ma nije to ništa”, jer to je tvoje sve. Znanje nisi našla na cesti. Kao ni sebe. Ti si tvoje sve.

Tvoji minuti, dani, sati i godine. Tvoja ulaganja. Tvoje neispijene kave i odložena pica. Sva putovanja kojih si se odrekla i svih noći koje si provela neprospavano. Sve tišine koje nikome nisi rekla. Sve patnje i prebijeni snovi. Svi upiti nad glavom. I sva preispitivanja hoćeš li ikad uspjeti i biti dobra.

I zato ne daj da te zaluđuju idejama kako bi ti trebala raditi nešto besplatno jer je to humano. Humano je da od svog rada živiš. A onda tek da budeš human da drugome možeš pomoći. Jer iz prazne se “padele” ne daje “hrana”.

U svijetu gdje se liječenje djece placa SMS porukama ti moraš biti poslana poruka. Jer drugi neće. Svi oni koji od tebe traže nešto besplatno takvi neće uplatiti nikome ništa. Navikli su da uzimaju sve i ne daju ništa. Znaš tko će? Ti ćeš. Jer svijet ostaje samo na takvima. Koji znaju cijeniti. A ti znaš.

I zato. Kada te drugi put budu pitali da nešto odradiš besplatno, nemoj reći za svoj rad “ma nije to ništa”. Naplati to. Tvoj rad je sve.

 

Sanja Paraminski Aisha