Nosiš svoje snove zakačene kao jedini “teret” i “štit”, i spremna si krenuti u nepoznatom pravcu. Ali. Ne znaš baš put. Ni sa kim da ideš. I voda je duboka. I čini ti se da si izgubila smjer. I nalaziš se pred tisuću izbora, pitajući se koji je tvoj?

I onda dođu ljudi. I njihova očekivanja koja zakače za tebe. I dođu blokade. Strahovi. I pitanja. I probudiš se tako iz priče u kojoj te svi uvjeravaju da je baš tebi dobro: Zašto bi htjela otići sa početne točke? Zašto bi se htjela pomaknuti? Zašto? Pa baš ti je dobro. Imaš sve. Novac, posao, muža, partnera, ženu, dijete, zdravlje, sreću.

Imaš sigurnost. Dom. Obitelj. Imaš možda i kućne ljubimce. Ljude koji te vole. Prijatelje koji te trebaju. Imaš vezu koja je pred brakom, siguran posao, ženu koja te voli. Imaš nekoga tko te treba. Očekuje. I tako svakog dana iznova. Zašto bi se usudila/usudio napraviti korak ka naprijed, jer sasvim ti je dobro, zar ne?

To ćeš čuti ovih dana. Možda si već čula. Možda si se već i naslušala tih priča. Tih ljudi koji te “dobronamjerno” koče. Koji ti pod najvećom krinkom dobrote, zapravo ne žele dobro. Koliko puta si progutala svoje snove i zaboravila na svoje mogućnosti jer “ne talasaj”. Živi punim plućima, ali molim te, nemoj disati.

Živi život, ali ga molim te, nemoj živjeti. Barem ne onako kako želiš. Živi kako treba. Kako se mora. Kako mi želimo… Živi tako da svi imamo koristi od tebe, osim tebe same. Živi za školovanje, poslove, novac, obitelj, djecu, roditelje, vikende, prijatelje, rođendane. Živi za svoje fizičko zdravlje, ali za svoje psihološko stanje se ne brini. To ne postoji. Toga nema. A ne postojiš ni ti…

Koliko puta su vam ljudi zapravo suptilno zabranili da živite svoje snove? Psihološki vam nametnuli perfidne barijere. Koliko puta su vam stavili “branu na krvotok”. Srezali vam krila i kao poslali vas u let? Većini ljudi ne odgovara da ste slobodni. Svoji. Autentični.

Njima trebaju “zarobljenici” kula i gradova koje oni stvaraju. Njima treba njihovo vrijeme i vi u njihovom vremenu. Vaše je nebitno. Njima trebaju vaše sposobnosti i kvaliteti. Ne vama. Oni smatraju da su bolji, vrjedniji i da više zaslužuju.

Njihovo vrijeme je neprocjenjivo, a vaše gutaju. Oni imaju svoje živote, prioritete, obitelji, prijatelje, slobodno vrijeme, talente, potrebe… Ali vi ih za njih nemate. Vama je sve palo sa neba. Sve vam dolazi. Sve je tu.

Nakon njih sumnjate u sebe. Zaustavljate svoje snove. Spuštate svoje kriterije. Obezvređujete svoj rad. Nakon njih više ni ne mislite o sebi, mislite samo o njima. I to sve, “za vaše dobro”. U najljepše namjere, želje i pozdrave i ljubav dupinima. Zar ne? E pa NE.

Ovo je upravo lekcija o “dobrim namjerama” koje to nisu. O vašoj vrijednosti koju vam oduzimaju drugi. O vašoj potrebi da se osvijestite i konačno shvatite je vaš život svakako vrjedniji od života kojeg ne živite nego ga žive drugi. Ovo je vrijeme u kojem trebate čvrsto postaviti svoje granice i jasno pokazati svoje stavove.

Saturn od vas to traži. Da shvatite da su vaše ideje jednako vrijedne. Da su vaša disanja itekako potrebna. Da ste vi neophodni sami sebi. I da ne dozvolite da vas itko, ikada više tretira kao manje vrijedne personalitije. Ni vas. Ni vaše vrijeme. Ni vaša znanja. Ni vaše lekcije. Ni vaše snove. Ni vaše puteve.

Ovaj aspekt je tu da “natopimo” svoje korijenje i da očekujemo kako se čuda iz nas rađaju. Da stavimo tajmer na svoje vrijeme. I blokade na sve ono koji nas zovu samo zato što nas trebaju.

I kada sljedeći put dobijete poziv. Poruku. Upit. Naredbu ili zahtjev od takvih “ljudi”. Samo im jasno i glasno recite: Ne mogu sad. Upravo perem tacnu na kojoj sam sve dobila… I “operite” i njih.

 

Sanja Paraminski Aisha