I živi sada volja i snaga zajedno sa sluhom intuitivnog bića, u dobročinstvu i namjeri da pomogne drugome, ojačava i sebe, i duh svoj, pa se sretan budi, i sa osmjehom raduje, a njegova vjera prkosno ubija sve lažne dogme i pravila.

I hrabar je ovaj, neprikosnoven, osjećajan i pažljiv borac, što nijemo osluškuje šapat žućkasto-tamnog lišća pod nogama prolaznika, i u tome vidi svrhu svoga života, jer samo on zna koliko je proljeće daleko, a ljeto nedostižno, od ovog trena beznađa i ljudi što tumaraju u gomili, bez vjere i sluha za ljepotu, sa nadom u bolje sutra. Što doći mora…

Samo je on taj što može, namjerno, i svjesno, ohrabriti drugog, što je sa puta skren’o, da se na isti vrati, pa svjesno pomoći, zalutalom, da se vrati u jato svoje. Svjestan je često, svoje snage, inovativne, često i intuitivne odluke, što ga pohotno ka ostvarenju vodi.

Ali samo vas jedno ovaj čovjek uvijek moli, da ne pokušavate glumiti pred njim, jer on sve glume, i svjetla pozornice vidjevši gole, shvatio je, da obmana i laž, pa makar i u cilju umjetnosti, i smirenja, ne može donijeti ništa – dobro.

Lijek je za njega, jedino šetnja duga, kraj obale mora, a misli da pusti, niz talase modre, a trenutku se prepusti.. Jer kao da svaki korak u pješčanom hodu, za njega znači tren u beskrajnom vremenu, mašti prepušten, sanja na javi i uživa u snu, pa makar trajao kratko, za njega je to jedini način, za smiraj, sad nemirne volje, i tragične intuicije.

A zbuni ga često kad  sluti zlo, pa se uvjeri u isto, vrlo brzo, tad ostaje, iako svjestan, zbunjen činjenicom da je i svaki put bio u pravu. I tad. Samo tad’, zaista otkriva, iznova, i razumije svrhu svoju, da nije na ovome svijetu, da otkriva dobrotu, već jad i bijedu, što u drugome postoji.

I da samo na čas, proba pomoći, tom beskućniku, ojađenom i sluđenom u vremenu, kidajući njegovu prividnu, lažnu masku, opsenu! A onda, kad se sretne licem u lice sa istinskim zlom, potkovanim debelom misterijom, on ga uništava do srži, i grebe, da slučajno nešto ostalo nije.

I tako… Otkriva tajne svog zla svijeta današnjeg, dok se konačno ne susretne sa poslednjim, najjačim, i obračuna sa njim! A onda svu snagu, olujne noći, i bure mora okomi na nečastivoga.

I pobijedi ga!

 

Dragana Kovačević