“Premda sam u prepunoj sobi, i osjećam se usamljeno, znam da si na putu iako te sada ne vidim”.

Lunarna eklipsa dočekuje nas danas, 8. novembra 2022. godine, na 16. stupnju znaka Bika/Škorpiona. Lunarne eklipse uvijek vezujemo za emocije i jače ih osjećamo. Utjecaj eklipse može se osjetiti i dva tjedna prije, a rezultate možemo vidjeti u narednih šest mjeseci. Za mjesec dana, stvari će nam postati jasnije.

Primit ćete ovih dana mnogo savjeta o tome što trebate raditi. Neki će reći da prekinete sve odnose koji vam više ne služe. Neki će reći da se strpite i izdržite još malo. Neki da se borite… Jako puno savjeta ide ka tome da nešto morate učiniti, upravo u periodu u kojem je najbolje ne raditi ništa. Treba zastati. Utišati sebe i druge. Ne pričati. Ne tražiti. Ne djelovati.

I znam da ti se to sve čini toliko apsurdno dok se možda stotine stvari u tvom životu upravo ruši, ali istina je da se sve “srušilo” i mnogo ranije. U tebi se otkinuo svaki “komadić” onog puta kada si poželjela da je ljubav vječno utisnuta u tebi. Samo tvoja. I ničija. Kada si dozvolila emociji da te preplavi i od njezine jačine nisi znala kako više stajati jaka. Kada si se odlučila boriti i grčevito pokušavala zadržati ono što je trebalo slobodu. Kada si odnosu odlučila staviti okove umjesto oslobođenja.

Znam da znaš o čemu govorim jer Venera u Škorpionu stoji nasuprot Mjesecu u Biku i više ne možeš ovako. Zapravo, istina je, da nikad nisi ni mogla. Ljubav nije slamka spasa, a ti si držala nje kao da je posljednje. Ljubav nije grčevito držanje za nekoga ili nešto. Nije ni borba u kojoj suparnika nemaš, a misliš da je tu. Ljubav nisu “bojna polja” na kojima ti izgubiš sebe i izlaziš kao pobjednik. Ljubav je kad si cijela. I kad je on ono što jedino i može biti – slobodan i svoj.

I zato dok se Venera grčevito bori da zaustavi promjene koje su neminovne i raspadanja sistema koji su se već odavno raspali (Uran). Mjesec u Biku do Urana gradi neku svoju slobodu iz temelja. I što god učinili ovih dana, ne možete utjecati na neizbježno. Ni jedna drama neće nikoga vratiti. Ni jedna ucjena neće nikoga zadržati. Nikakve suze neće izazvati sažaljenje. Ljubavi koje to nisu negdje će zadrhtati duboko u tebi i zaboljeti. I morati ćeš ih pustiti da idu…

U pomračenjima nema ništa fatalističko. Pomračenja se događaju u onom trenutku kada više sami nemamo kontrolu nad onime što činimo. Ona dolaze da naprave promjene, koje sami nismo spremni napraviti. Ona su nekima od nas ruševine, a nekima polja mogućnosti na kojima možemo izrasti u novoga sebe.

Znam da te ovo što ćeš sada čuti može zaboljeti, ali – ljubav nisu vrtnje u krug. Prazni hodnici u kojima odjekuju samo tvoji glasovi. Ljubav nisu lanci, zabrane, okovi. Trouglovi. Prevare. Neiskrenosti. Ljubav nije kontrola. Papiri. Statusi. Ljubav je ono što si sposoban pružiti drugome. I možda je pravo vrijeme da se zapitaš što to pružaš i što ti netko drugi može pružiti?

Ljubav su zdrave granice prema drugome, a ponajprije prema sebi. Jer kad imaš zdrave granice, nikad si nećeš dopustiti da te preuzme loša emocija. Emocija nemoći. Bespomoćnosti. Straha. Ljubomore. Patnje koja je nerealna.

Neki ovih dana očekuju ljubav. Neki se grčevito drže za nju. Neki se bore misleći da je to njihov “rat”. Neki su krenuli u osvajanja bez da su prvo osvojili sebe. I onda se pitamo kako se to baš sada raspadaju naši “svemiri”? I zašto sve puca. I zašto stojimo na tlu koje podrhtava. I zašto gubimo svoje stabilnosti. A pitanje je – da li smo se zaista ikada i imali?

Jer znaš šta? Ne moraš ni otići. Ni ostaviti. Ni zaboraviti. Ne moraš se ni rastati ni sastati. Ne moraš se ni pomiriti ni izboriti. Ne moraš ovih dana, kao što ti kažu, prekinuti sve što te više ne ispunjava. Napustiti sve što te ionako napustilo. Ne moraš ni ustati ni odustati.

Ne moraš baš ništa… ali molim te jedno – Pusti više tu “svoju” ljubav da ušeta slobodno u tvoj život. Nemoj ju više ničime maltretirati. Moraš naučiti pustiti ljubav da se dogodi…

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)