Dok se energija pomrčine još osjeća u zraku, Venera ulazi u konjunkciju s Plutonom. Konjunkcija je aspekt koji najjače djeluje od svih aspekata, a može djelovati i dobro i loše, tako da će ovaj utjecaj ovisiti od naših stanja u kakvim se nalazimo. Venera i Pluton nose jaku i duboku ljubav, (fatalnu) privlačnost, jak seksualan poriv, ali i opsesije, posesivnost, ljubomoru i ludilo. U konjunkciji s Plutonom zadržat će se do sredine januara. Tako da nam u ovom periodu drame neće nedostajati.

Pluton je drugo ime za Hada, gospodara podzemlja. Venera u ovoj simbolici zagrljaja (konjunkcije) sa Hadom predstavlja Perzefonu koju Had otima i na silu odvodi u svoje podzemno carstvo. Njena majka Demetra, vladarica godišnjih doba od silne tuge više nije davala proljeće i plodnost, pa je vrhovni bog Zeus dopustio Perzefoni da se vrati nazad u gornje svjetove. Međutim, nitko se ne može vratiti tko je okusio nešto iz podzemlja, a Perzefona je okusila tri zrnca nara.

I svidjelo joj se biti vladaricom podzemlja. Tako da se nije mogla posve vratiti majci, već jedan dio godine boravi u gornjem svijetu, a drugi dio vlada podzemljem sa svojim mužem. U ezoteriji se Perzefona smatra personifikacijom duše koja iz viših, prosvijetljenih svjetova pada u materiju i fizički svijet. Materijalna ravan i njene igre zarobljavaju dušu, i duši se kad ih okusi, one svide, ali isto tako dio duše čezne za nebeskim svjetovima.

Kao i u ovoj priči, tako Venera u konjunkciji s Plutonom (Hadom), mijenja smjer i okreće retrogradno, udaljava se od stiska gospodara podzemlja, sredinom januara, da bi mu se krajem februara do polovine marta ponovo vratila. To su one fatalne privlačnosti i kobni ljudi našeg života od kojih se pokušavamo otrgnuti, otići, nastaviti svoj život. I onda im se opet, privučeni magnetičnom i neraskidivom silom, vraćamo. Ovo vraćanje čak ne mora biti u fizičkom smislu (mada najčešće jest) već i u emotivnom smislu ili u mislima iz kojih ne možemo izbaciti tu osobu.