Što da vam netko kaže upravo ovo – neće vam se ostvariti ono što želite! Jeste li se zgrozili? Zabrinuli? Protrnuli? Sledili? Zakopali u mjestu? Ako jeste, dobro razmislite kako vibrirate! Čime vibrirate!

Razumijete li što vam želim reći? Ako, na primjer, strašno želite kupiti drugu kuću, ili stan, ili auto, ili vikendicu, pa ste se zgrozili pri pomisli da to nikada nećete postići, čime onda vibrirate? Nedostatkom (toga što želite)!

Ako želite dobiti na lotu, da riješite sve svoje dugove i minuse na računima, ili zatvorite kredite, recimo, pa ste se sledili mogućnošću da nikada nećete dobiti na tom lotu, kako vibrirate? Nemanjem (dovoljno novaca)!

Ako strašno želite dobiti dijete, pa vas je mogućnost da ga nikada nećete dobiti (bez obzira na bilo kakve medicinske razloge, ili usprkos njima) zakopala u mjestu, čime vibrirate? Isto nemanjem, nedostatkom!

To je problem kod otpuštanja želje. Strašno se vezujemo uz to što želimo! A čim želimo, znači da to (još) nemamo. I ovo je jedan od načina kako da otpustimo. Zamislimo si, predočimo si, osvijestimo si – mogućnost da nam želja nikada i neće biti ispunjena. I što sad?

Sada treba živjeti! Sve što poželimo Univerzum je čuo. I na jednoj razini našeg postojanja je tu želju i ispunio. Na nama je da vibriramo kao da sve već imamo, kao da je sve već ispunjeno. Kako? Zašto? Zato jer dobivamo ono čime vibriramo. Ne dobivamo ono što želimo, nego ono što jesmo. Ako nam je namijenjeno.

Pogrešno su nas učili. I generacije unazad pogrešno su učene. Da trebamo samo trčati za ostvarenjem želje, da se samo treba fokusirati na želju samu. Da trebamo postaviti ciljeve kao mete na svojim prsima i bjesomučno se patiti i mučiti dok ih ne ostvarimo, dok “ne pogodimo u sridu”. Ili pak da je želja strašna i loša, i da nam samo radi probleme.

A što bi da ništa ne želimo, da nigdje ne stremimo? Vegetirali. A što sa životom dok se ona ne ostvari? Ne postoji. Odnosno, postoji jedino žaljenje, kukanje, naklapanje i gunđanje kako nam ništa ne ide i kako nikada nemamo dovoljno. A jedino što trebamo je vibrirati imanjem, da bismo više imali!

Ako mislimo da ćemo biti sretni i ispunjeni tek kada nam želje budu ispunjene, znači da sada nismo sretni i ispunjeni. Da nam je život na čekanju! I tada vibriramo nesrećom i nezadovoljstvom. Tada i nesreću i nezadovoljstvo dobivamo. Jer to jesmo.

I varamo se ako mislimo da ćemo biti sretni tek kada nam se željeno ostvari, ako nismo sretni sada. Jer ako nismo sretni sada, ako nismo otkrili taj čudesni kod za sreću, nećemo biti sretni nikada. Jer uvijek će biti nešto drugo, nešto novo, čemu ćemo stremiti i što ćemo željeti, da bismo mogli biti sretni. To je onda igra bez granica.

Univerzum uvijek odgovara – “neka tako bude”. Pa onda kako “neka bude”? Sretna sam i zadovoljna u svom životu – sada i ovdje, upravo tako kako je. Neka tako bude! Imam dovoljno novaca za sve svoje potrebe, upravo toliko koliko ga imam. Neka tako bude!

Imam sretnu porodicu i predivnog partnera i sasvim sam ispunjena. Neka tako bude! Zahvalna sam na svemu što posjedujem, zahvalna sam na tijelu koje me dobro služi, zahvalna sam na svakom novom danu u kojem mogu iskazati svoju radost postojanja. Neka tako bude!

Ne spominjem, niti uopće mislim, na nedostatke bilo čega u mom životu, fokusirana sam samo na sve dobro, samo na ono što već imam, vibriram obiljem mira i zahvalnosti. Neka tako bude!

Neki puta ne znamo što želimo, neki puta mislimo da znamo, a neki puta zaista znamo. Ali u danom trenutku mi zaista blagog pojma nemamo koja je od ove tri mogućnosti na snazi. Mi mislimo da znamo, ali ne znamo zasigurno!

Dovoljno je da poželimo. I otpustimo, zaboravimo. I živimo sretno i ispunjeno, kao da je baš sve već riješeno. Jer i jest! Ono što je naše, nama namijenjeno, neće nas zaobići. A za ono što nije, ne postoji način prisile da nam se ostvari.

Zato otpustite pritisak da se bilo što mora ostvariti i živite! Sada i ovdje.

 

Žaklina Ivana