Nižu se ovi teški dani kao perle od olova na nitima vremena. Odzvanjaju različite priče. Noći su previše mirne i mirišu na oluju. Gledam tako iza ponoći u zvjezdano nebo koje se prostire ispred samog lica Boga. Razgovarala bi s njim, ali on više voli da sluša. Pitam se, da li je slučajno spustio pred moja vrata misao o tome da li da izaberem slobodu ili zdravlje? Zanima me, zašto se ovako apsurdan izbor ostavlja nama kao odabir. Valjda je i On prihvatio činjenicu da ne zaslužujemo bolje.

Blagoslov nije ono što nam se nudi kao okovana teorema o tome kako moramo sada biti poslušni, jer je bitno da smo dobri jedni prema drugima. Ne slijedim čak ni raznolike priče o pretpostavkama što bi me sačekalo iza ugla. Daleko od toga da robujem strahovima! Nastojim se uvijek nositi na nitima poštovanja, ali… Sunce je obasjalo nešto u ovoj nesreći što mi je slomilo srce…

Od kad sam vidjela preko puta mene drugo ljudsko biće, usmjerena sam bila na to da se rađamo kao dobri i da će dobro uvijek pobijediti. Gledam posljednjih dana u te iste ljude u kojima sam vjerovala u dobro… Misli su im samo usmjerene na njihove potrebe. Ono što je diktirano u zvijezdama da smo samo zajedno jedna snaga očito sada postaje luksuz. Otrov se ne shvaća kao ono što je u dijelovima našeg fizičkog tijela, već ovaj otrov smrdi po strahu od tog šta bi duša drugog mogla da traži od nas.

Zagrljaj i ljubav nisu oni koje možemo sada bezuslovno davati, ali smo umjesto toga i pomiješali jednu groznu stvar. Prepustili smo strahovima i impulsima da nadvladaju ljubav. Umjesto da šaljemo nježnost djelima, a zagrljaje riječima, mi smo odlučili slati svima samo nježnost bez plodova dobrote, dok smo ljubav ostavili samo za sebe, sakrivajući sami od sebe slatke mirise zagrljaja. Pored toga, surovo krademo svaki trag emocija kod drugih. Uz ispraznu slatkorječivost, čovječanstvo prodaje živote za novac i toplo se osmjehuje istom koji nas je i doveo na ovaj slijepi i opasni put.

Nakon svega što sam sagledala, sada bi prema logici ostalih trebala zatvoriti oči i krenuti dalje, praveći se da sebičnost, nesreću i paniku kod nemoćnih ne primjećujem? Ne znam za bilo koga, ali sam spremna žrtvovati mnogo toga u sebi za slobodu. Zdravlje jeste možda više od pola samog života, ali bez slobode ono ne postoji.

Potreba za srećom nikada nije dolazila od toga da nam krv vrela teče venama, već njena vrelina, jaki i ubrzani otkucaj srca došli su od ljubavi. Za sve vas koji ste širom otvorenih očiju, prestrašeni, gledali samo svoje ruke… Zapamtite da vas to neće sačuvati. Vi koji zbog gladi prodajete dostojanstvo kiteći se slatkorječivošću, sigurno nećete disati punim plućima.

Sloboda nije divlja bujica koja vlada bez zakona. Ona predstavlja darovanje ljubavi svima oko nas. Njeno ime je sačinjeno od zajedništva i vječito nas njena krila upozoravaju da smo snažni samo zajedno. Sloboda toplinom svojih dlanova otklanja bol i usamljenost. Njene usne daju najslađe poljupce kroz koje kušamo ponos i dostojanstvo. Nemojte biti ubjeđeni da ćete pobijediti ukoliko je pokušate zatvoriti u kavez. To je nemoguće i samo možete ostati povrijeđeni.

Probajte se svi probuditi iz svojih strahova. Pogrešno ste sve vidjeli i čuli. Naša tijela nisu lomljiva, niti su nam duše od kamena. Potpuno je obrnuto! Oči straha nas tjeraju da to tako gledamo. Tijela su ta koja su jaka, a duše su te koje su mekane poput latica baršunastih ruža. Jedino između naše duše i svijeta stoji sloboda kao zaštita. Već se jednom probudite i shvatite da ostajemo jedni drugima. Upamtite da se materijalno koristi, a da se čovjek voli. Nemojte voljeti materijalno, a koristiti čovjeka.

Upravo je to jedan od razloga zašto nam je i sam Univerzum poklonio izazov da slušamo savjete straha i ljubavi. Strah nam savjetuje da biramo ili slobodu ili zdravlje. Ljubav nas toliko poštuje da nas nikada neće savjetovati. Zapravo, ona strpljivo čeka kada ćemo se otrgnuti od sebičnog dijela sebe i uvidjeti da sloboda uvjetuje dobro zdravlje dok počiva na dlanovima ljubavi.

 

AnaDominik Rodić