Reći ću vam nešto što će vas razočarati: Žene varaju više. Ona tisućljetna tradicija kojom se varanje pripisuje muškarcima, mislim da je gotovo iščezla. Možda je prava istina da ne varaju ni žene ni muškarci već neka treća lica unutar njih samih. Ona lica u koja se kunete dok jutarnjim osmjehom punite sliku u ogledalu. Ili dok slušate o savršenim vezama i brakovima. Dok zavidite jedni drugima na ljubavi. Dok mislite kako je svijet drugih ljudi savršeniji od vašeg.

Govorim vam ovo jer ste barem jednom u životu sigurno bili prevareni ili varali. Ako niste do sada, vjerojatno će život ponuditi pokoji pokušaj da se to dogodi. Znam da boli, ali istina je da vas varaju vaše žene, vaši muškarci, pa i vi sami. Da li zbog ubrzanja načina života, da li zbog opadanja kvalitete u odnosima, da li zbog vas samih, ali tako je.

U modernom dobu u kojem sve više ljudi ima svoje personalne trenere života, svoje osobe psihijatre, dok mnogi pohađaju razne seminare, uče o sebi, kupuju knjige samopomoći, dok se iscjeljuju i prosvjetljuju, dok se mnogi kunu u ovladavanje nad samim sobom, realna je istina da vlast nad sobom imaju rijetki.

Ovaj tekst nije pisan sa namjerom da osuđuje varanje ili veliča vjernost. Da govori kako su muškarci zapostavili žene ili kako su žene ispunile svoja htjenja. Zaboravit ćemo na spolne uloge, feminizam i sve ono što znamo i što se kao neupitna retorika ponavlja. Bavit ćemo se nedostajanjima, prazninom i svime onime što mislimo da nemamo. Gdje smo zakazali?

U komunikaciji sa ljudima naučila sam da je mnoge ljude i spojila i razdvojila upravo samoća. Saturn kao vladar vremena, karme i samoće, čini se mnogima postaje pretežak teret, ispit, kamen spoticanja. Emotivni odnosi gube na kvaliteti jer se čovjek nerijetko nalazi pred lepezom izbora. Sve nam je dostupno. Osim sebe samih.

Zasićenost koja se javlja u odnosima svih vrsta, ne samo u brakovima, postaje ključni problem. Iz vama poznatih razloga ljudi ostaju u odnosima koji više ne služe svrsi. Neki to čine zbog djece, neki to čine zbog roditelja i okoline, neki to čine zbog prividne sigurnosti i straha od samoće, neki to čine zbog materijalne koristi. Istina je samo jedna: svi to čine zbog sebe. Iako rijetki to i priznaju. Sve nabrojano samo su izgovori. Ali nemogućnost da se izborimo sa nečime, samo je naša.

Viđala sam ljude koji su se trudili iz petnih žila oporaviti odnose koji su zauvijek negdje završili. U nekoj dobi, eri, etapi, udaljenoj milijun svjetlosnih godina od stvarnosti. Viđala sam i one kojima nije bilo bitno. Viđala sam i one koji su se jednostavno pomirili sa činjenicom da svakog dana ustaju i liježu pored potpunih stranaca, cimera, svoje ovozemaljske “braće”. Viđala sam i one od kojih apsolutna ništa u njihovim vezama nije zavisilo. I da su se trudili i da nisu, scenarij bi bio isti.

Viđala sam ljude. Zbunjene ljude. Ljude koji od tuđih glasova nisi uspjeli čuti sebe. “Živite kao da je zadnji dan. Umrite muški – što god to značilo. Probajte jer jednom se živi. Budite sebični, imajte ego. Budite duhovni, imajte dušu.” Ljudi su bezbrojnim analizama pokušavali shvatiti zašto im se to nešto dogodilo baš sada, u ovom trenutku, u ovim godinama, zašto su doživjeli emocije koje do sada nikad nisu. Zašto im se nakon 20-ak godina vraća prošlost. Gdje su pogriješili. Zašto njihovi partneri nisu njihov konačan izbor. I što sada, naposljetku.

Astrologija je davala odgovore na takva pitanja. Karmičke ili sudbinske veze, ta spajanja tako nevješta. Neopisiva. Taj beskraj ludila koji je pomjerao kožu. Ta buđenja znana samo onome tko je unutar sebe vodio borbu. Netko je trebao iznjedriti na površinu nešto u njima i reći to je to. Jer zaboravljaju. Ne pričaju sami sa sobom. Ne koriste jezik komuniciranja duše. Naposljetku, gotovo nikad se ni ne pitaju. Možda ni ne žele znati.

Zato i nastaje ovaj tekst. Mnogi vama suočeni su sa onime što muči mnoge. Imati sebe je privilegija. Prevara je izbor. Ostajanje u odnosu koji ne služi svrsi je izbor. Samoća je izbor. Partner je naposljetku – izbor. Zašto tako često onda čujemo da izbora nema? Istina je samo jedna: sve dok čovjek ne ostvari stabilno prisustvo unutar Sebe, sve što dodirne njegova čula ima sposobnost da ga zarobi.

Viđala sam očaj u ljudima, njihove borbe, njihovo premetanje sebe po sebi. Nedokučivost njihovih razmišljanja. Njihovu usredotočenost na saznanje. Malo tko se ikad zapitao da li sve ono što nam dolazi, zapravo postoji u nama. Ti okidači u životu koji dolaze u obliku ljudi situacija, samo su provokacije. Ispitivanja. Testovi. I tu ne polažemo ni pred kime. Već pred samim sobom. Tu nema zamjeranja. Osuđivanja. Straha niti stida. Jer sve što napravimo, radimo sebi. Ako smo povezani, znači da smo jedno i tada je nemoguće isključiti da se nešto preslika na nas.

Većina ljudi u emotivnim odnosima igra različite uloge, najmanje ih igra sebe. Prvo što trebate shvatiti jest da ljubav nije nikakvo spašavanje. Vi ne trebate nikoga spasiti niti itko treba spasiti vas. Vi nikome ne trebate biti niti otac, niti majka, niti psihijatar, niti dijete, niti pomoćnik, niti radnik. Trebate biti žena. Ako ste žena ili ako ste muškarac, to je jedina vaša svrha postojanja u tom odnosu. Kada ste to, vi ste “ja”, kada ste “ja” vi ste sve. Apsolutno.

Da ste trebali biti netko drugi, rodili bi ste se u drugim ulogama. Vaši muškarci nisu vaši očevi i vaše žene nisu vaše majke. Ako imate neriješenih obiteljskih odnosa u matičnoj obitelji, trebate znati da se oni ne rješavaju u vašoj vezi ili vašem braku.

Druga stvar koju trebate naučiti je da partneri nisu tu u vašem životu da vas ispune i popune vaše živote. Nikada do sada zaista nisam srela toliko puno ljudi koji za sebe misle da su obične “rupe” koje netko treba ispuniti. Zar jeste? Ne. Onda je vrijeme da se prestanete tako ponašati.

Oni koji su ubijeđeni da su njihovi životi slagalice, pa im sada još fale djeca i partner da sve bude na svom mjestu, vjerujte mi da često slože slagalicu strave. Taj metež, lavež, ta grebanja, ta prodiranja u sebe vjerujte stvarala su cijeli jedan haos. Njihove borbe bile su luđačke. Prečesto su zazivali sebe napuklim jecajima. Bilo im je teško. Priznaju. Priznajem.

Samoća je ključna riječ. Naučite biti sami. Genijalniju osobu svog života od sebe nikad nećete imati prilike sresti, a uporno je propuštate. Naučite imati svoju samoću unutar odnosa. Svoj mir. Svoje vrijeme. To nije sebičnost to je jedan od načina voljenja sebe. Dopustite isto i partnerima. Naš unutarnji svijet treba biti iznova preispitan. Da li su naše avanture, naša gledišta, naše životne filozofije, naš moral, ono pred čime stojimo nepokolebljivi. Kada sve to nestane, znamo li tko smo?

Da li umijemo odoljeti sebi. Izazovima. Zašto ulazimo u njih. Jesu li nam potrebni. Čija lica to brojimo dok uvečer skidamo sebe. Ima li nas uopće pod tom kožom koja drhti ili se sporadično saplećemo o svoja tijela. Volimo li se? Jer vjerujte mi, zaista je nebitno da li ste voljeni. A u tome se upravo najviše i trudite. Biti dio nekoga, umjesto biti cjelina sebe.

Ljudi koji nam ulaze u živote samo su okidači naših unutarnjih stanja. Svijet u nama preslika je vanjskog svijeta. I sve što vidite i doživite i upoznate, sve je jedna vrsta lekcije. U ovom svijetu jedina je razlika što na kraju svake etape ostajete sami sa sobom. Zaboravite na opravdanja, optuživanja okoline, prebacivanja ili ono čuvenu “što će drugi reći” jer Saturn vas ne osuđuje. On vas samo pita da li sve to možete zaista podnijeti.

U konačnici da li možete podnijeti sebe same, takve kakvi jeste. Sa svime što činite i što ne činite. U svojim trčanjima i lutanjima da li ste svjesni svojih koraka. Osluškujete li se. Pričate li. Razgovarate. Kakvim nemuštim jezikom progovarate? Bojite li se?

Sasvim je u redu da se nekad užasavate sebe. Vjerujte. U redu je. Nije bitno koliko puta ste padali, koliko puta ste griješili, koliko puta ste iznevjerili sami sebe, bitno je samo – da li ste u svemu tome uvijek bili Svoji?

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)