“Ponekad si nesretan u ljubavi, jer ti imaš problem i Univerzum štiti druge ljude od tebe”

Pun Mjesec dočekuje nas na 5 stupnjeva Vage. Utjecaj eklipse trajati će 6 mjeseci.

Izbori nikad nisu bili laki, ali ti ih činiš težima. Jer jedan dio tebe još uvijek ne razumije da prije pripadanja nekome moraš pripadati sebi. I rastrgan si na mogućnosti. Dvojako. Dilemama pališ rane. Kao da nemaš dovoljno snage pregristi sve okove, a imaš.

Mjesec u Vagi budi potrebu da se neke stvari izjednače. Da se neke stvari uravnoteže. I da se neke stvari prekinu. Odnosi su glavna tema, ali još glavniji je onaj koji stvaraš sa sobom. Da li olako pristaješ na kompromise ili ti je teško preći pola puta? Da li spreman sjediniti se sa nekime ili si dovoljan sam sebi? Koliko možete zajedno, a koliko to zajedništvo ne može sa vama? Sasvim je u redu ne znati kuda ideš, ali nije u redu praviti se da znaš put.

Ideja ove pomrčine je da prestaneš kriviti druge za svoje loše izbore. Ponekad si i ti nečiji loš odabir. I vrijeme je da počnemo od sebe. Što sve možemo popraviti? Da li zaista želimo bolje? Da li smo kvalitetni da budemo nečiji partneri? Da li bismo bili sretni sa tim normalnim odnosima kojima kao svi težite?

Budimo iskreni. Mnogi su u toksičnim odnosima jer ih to privlači. Jer nisu naučili na drugačije. Jer nisu poradili na svojim emocionalnim obrascima. I to sada imaju priliku osvijestiti i promijeniti. Bez svaljivanja krivice na druge. Ponekad je zaista problem u nama. I to si treba priznati.

Ljudi kažu “ubija ljubav”. Ne ubija ljubav. Ubijaju laži, prevare, neiskrenost, nedostatak pažnje, nepoštovanje, ali ne ubija ljubav. Ubija izostanak iste. Ljudi su skloni za neuspjele odnose kriviti svoje prahistorijske pretke, okruženje, disfunkcionalne obitelji, ali ne i sebe.

Zašto današnji odnosi ne uspijevaju? Zato što vam se ne da. Zato što postoje žene koje žive u uvjerenju da muškarci nešto “moraju”. Obezbijediti im krov nad glavom i egzistenciju. Pa se udaju. Rađaju djecu. Zapostavljaju svoj razvoj i samostalnost, pa se jednog jutra probude bez tog muškarca koji je nešto “morao”, i ostaju same. Sa djetetom u rukama i sa upitom – što se to dogodilo i kako je mogao, jer “ja sam njemu rodila dijete”.

Da, postoje žene koje još vjeruju da rađaju djecu muškarcima ili sebi, a ne njima. Postoje i one koje misle da su bitnije od muškaraca jer one su ipak majke, takve su zalutale u utrci svog života ili ne znaju da postoji sasvim dovoljan broj dobrih očeva. To što si rodio ne znači da si majka i to što si napravio ne znači da si otac.

Ima i tih muškaraca koji zapostavljaju svoje žene. Valjda naviknuti da im daju sve osim sebe. Pažnju, riječi, dodire, tišinu. Ima tih muškaraca koji će osvajati sve žene svijeta, ali će zaboraviti da svakog dana iznova osvoje svoju. Uzalud osmijeh svake žene u prolazu, ako ona pored tebe nije sretna.

Ljudi se osjećaju neželjeno. Živi jedni pored drugih ležeći gledaju porno filmove, dok na drugom kraju svijeta netko plače jer nema pojma što je to vođenje ljubavi. Nezahvalni smo i nezasitni. I radije ćemo živjeti u virtualnom svijetu nego se posvetiti jedni drugima.

Toliko smo se podijelili na uloge, da smo zaboravili da smo tu samo da jedni druge volimo. Sve ostalo, što činimo zajedno je bonus, nikakvo “moranje”. A mi baš radimo sve ostalo osim voljenja.

Odnosi propadaju zato što se ljudi ne trude. Postave neki cilj u ljubavi. Da upoznaju nekoga, uđu u vezu, brakove, rode djecu i onda dođu do spoznaje da nemaju više ciljeva. Tad kreće varanje, ako nije krenulo i ranije.

Ljudi su zaista lijeni da se upoznaju. Zagrebu malo po površini nekog bića i misle da je to to, idemo dalje. Kad biste samo znali koliko toga možete uvidjeti u jednoj osobi, kad bi to upoznavanje bilo toliko duboko, kao neprekidno traganje, ljudi nasuprot vas vam nikad ne bi dosadili. Sve što treba znati je da smo mi najfascinantnija bića i tako smo prokleto dobri u propuštanju jedni drugih. I da, ljubav nema ništa sa tim.

 

Sanja Paraminski Aisha