Merkur kreće u direktni hod još jednom po rubovima svoje kože. Retrogradnost je na površinu izvukla sve heroje i zločince. U bitkama poput naših. Sve viktorijanske pobjede i gorčine. I one poraze koje nismo očekivali od onih kojima smo se dali.
Od 1. aprila vrijeme je stalo. Povjerenje je postalo upitna stanica za dalje. Iskrenost se pokazala kao laž. Neki razgovori sa nama samima, došli su u krivo vrijeme. Povučenost je bila neobjašnjiva. Potezi drugih, također. Ako cijelog života pričaš sa sobom, znaš li se onda prepričati?
Voljeli bi da za neke ljude postoji trejler. Onaj filmski. Raskošni. Da otkrije tek ponešto o njima. Unaprijed. Pa da znamo sa kim se šetamo goli u otkrivanju sebe. Da se sačuvamo i od razočaranja i od sramote. Da ne vrtimo filmove u svojoj glavi i pitamo sebe što se dogodilo? Kad se već mi nismo dogodili.
Merkur kreće konačno direkt. Toliko nas još života čeka. Uzbuđenje u nama, kontrolirano i dozirano. Ne jurimo i ne nadamo se. Potpuno smireni u sebi prihvaćamo svaki novi obzor. Suočeni sa saznanjem da možemo mijenjati samo sebe, ne opterećujemo se više drugima.
Sve što nam drugi rade, njihova je karma, kako reagiramo na njih, naša je karma. Potpuno pomireni sa trenjem u našoj koži. Ježi nas pomisao na strast života. Opušak na vrhu našeg jezika više ne peče. Rekli smo tišini sve što smo imali reći.
Sve boli smo otkinuli od sebe. U šapatima. Bez vriska. Prešutno smo im dali isto što i oni nama – ništa. Odgovorili smo neodgovorenim porukama tako što im nikad više nismo poslali upit. I prestali smo tražiti odgovore na pitanja.
Retro Merkur prelomno je upio tišinu. Ostavio nas bez teksta. Odgovora. Objašnjenja. Učinio da prešutno odu. I da se raznesu u sebi. Ne dobiti poruku isto je poruka. Stižu zakašnjeli ljudi, zakašnjele emocije, zakašnjeli novci i darovi. Ali, da li ih više želimo?
Vrijeme će pokazati. Čistimo sebe. Predugo smo čekali. Svako smeće sada mora biti bačeno. Pa i ono ljudsko. Mi raspoznajemo mane u drugima, ali ih ne osuđujemo. I ljudi se čude, kako tako olako sa osmijehom progutamo sve fekalije. Zar nama da ne bude dobro zbog drugih?
Otrovi uvijek nagrizaju svog vlasnika, bočicu u kojoj stoje. Znamo to jako dobro. Svijet koji oni žive, davno smo proživjeli. Nokti grebu. Koža puca. Rađa se neki novi svijet. Vrata širom otvorena stoje. Neka uđe tko treba. Neka ode tko misli da treba otići.
Mi ne zaustavljamo vrijeme, jer znamo da ne umijemo voditi borbu sa tim divom. Prepuštamo se. Ono što mnogima nikad nije uspjelo. I živimo, ono što nikad neki neće znati. Dah. Mi umijemo da postavimo svakoga na svoje mjesto. Ponajviše sebe. Jasno kao dan.
Sanja Paraminski Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
