Venera je krenula direktnim hodom kroz znak Jarca. Da se podsjetimo koliko je važno ne stajati nikome na putu i držati se svog. Jer nikad ne znaš kakve borbe neko u sebi vodi…

Zamisliš se jutarnjim buđenjem snenu kako laganim koracima prilaziš vratima. Samo ti znaš što nosiš u sebi. Tvoja lakoća postojanja za druge, tebi je teška. Progutala si mnoštvo drvlja i kamenja. Progutala si svu bol, rastanke, nesretne trenutke, svoj očaj, smrti voljenih, gubitke. Progutala si i nesretnu sebe. Prožvakala taj okus mješavine tupe gorčine i bila si jedino što si umjela biti – heroj svog života! Jer žrtve, žrtva može biti svatko.

Priče ovih dana nikad nisu bile glasnije. Očijukanja jezika. Talasi što remete. Ljudi nadodaju sve što mogu. Kad ne mogu, onda izmisle. Prate vas priče. Ogovaranja. laskavosti. Lažni sjaj svih “Bijeda i kurtizana”. I svi vam zavide. Neprestano slušate to kako se blago vama. A na čemu?

Na životu koji ste sami sagradili? Na karakteru kojeg ste sami formirali? Na mišljenju koje čvrsto stoji. Na tome što ste nepokolebljivi? Jer grizete put kojim hodate i živite unatoč i usprkos. Jer se niste predali? Jer ste sahranili nekoga i morali krenuti dalje? Jer ste preboljeli opake bolesti? Jer vaša kosa napokon raste nakon terapije? Jer otvarate oči i kada vam se ne otvaraju. Jer nosite osmijeh. Jer nemate, a umijete dati?

Zavide vam. Recite mi na čemu. Ili neka nam kažu. Nitko se nije pitao kako vam je kad je vaše lice dotaklo dno. Nitko nije vidio vaše suze niti čuo vapaje. Nitko vas nije ni pitao imate li vremena za prebolijevanje. Da li ste kao djeca spremni naglo odrasti. Kad ste sa djetetom u rukama pobjegli od zlostavljača, nitko vas nije pitao što je to strah. Kada ste kao samohrani otac ostali sami sa djecom, nitko vas nije pitao kako je to biti majka?

Kad ste izgubili oca ili majku, nitko vas nije pitao čije ste vi dijete. Kad ste morali raditi više poslova da prehranite obitelj, nitko vas nije pitao kada završava vaš dan i kada počinje vaše vrijeme. Kad ste  bili gotovo pred umiranje, nitko vas nije pitao što za vas znači život. Kada su vam se podsmjehivali zbog težine, statusa, siromaštva, invaliditeta ili nacionalnosti, nitko vas nije pitao kako je taj Čovjek u vama.

I sada su tu. Kada ste uspjeli nešto. Kada ste postigli uspjeh. Kada ste dotakli svoje ciljeve. Kada vas vide nasmijane i sretne. Kada djelujete samopouzdano. Kada ste lijepi. Kada volite. Kada ste voljeni. Kada vas prepoznaju. Kada vas cijene. Kada postajete simbol nekog društva. E sada su tu. Ne da vas pitaju kako, već da kažu “lako je tebi, ti imaš sve”. A to sve se moralo stvoriti!

Loš čovjek se ne rađa. Lošim čovjekom vas ne čine drugi. Loš čovjek je vaš odabir. Baš kao i suprotno. I to je najveća sloboda koju imamo, iako se često žalimo da slobodu izbora nismo nikad dobili. Jesmo. Samo ne prepoznajemo važnost iste dok se eto tako ne pojavi netko tko će slučajno reći: e blago se tebi… Poželite im svu svoju “lakoću” postojanja. Neka je odžive.

Pa se zapitate, a zašto? Jer filmovi u vašoj glavi, odigrani vašim ulogama, nisu bajke koje je svijet vidio. To su drame. Vaše drame. Dovoljno jake da ispišu neku drugačiju povijest. Jer što god vam sudbina namijenila, jedino vi birate tko ste.

 

Astro Aisha (Sanja Paraminski)