alt

Najveće čudo na svijetu . . .

 

Za: Tebe
Od: Boga

 

Primi moj savjet.

Ja čujem tvoj krik.

Prolama se kroz tamu, prolazi kroz oblake, miješa se sa svjetlošću zvijezda i pronalazi put do mog srca

slijedeći sunčane staze.
Boli me krik zeca uhvaćenog u zamku, vrapca koga je majka izbacila iz gnijezda,

djeteta koji se bespomoćno praćaka u jezeru, i sina moga koji je prolio krv na križu.

 

Znaj da i tebe čujem.
I budi miran.
Budi spokojan.
Donosim ti olakšanje za tvoju tugu,

jer poznat mi je njen uzrok… i znam joj lijek.
Plačeš nad svojim samopoštovanjem, koje je uništio neuspjeh.
Plačeš nad svojim mogućnostima, koje si zamijenio za sigurnost.
Plačeš nad svojom individualnošću, koju je pregazila rulja.
Plačeš nad svojim talentom, koji je potraćen zloupotrebom.

 

Gledaš sebe s osjećajem stida i užasnut okrećeš glavu od svog odraza u vodi.
Tko je to ruglo čovjećanstva koje te gleda bez trunke stida u očima?
Gdje je tvoja uljudnost, ljepota tvog lika, brzina tvojih pokreta,

jasnoća tvoga uma, tvoje briljantno izražavanje?
Tko je ukrao ta blaga?
Znaš li lopova, kao što ga ja poznajem?
Nekada si spuštao glavu na travnati jastuk na livadi svoga oca i, gledajući gore u katedralu od oblaka,

znao si da će, s vremenom, sve zlato Babilona biti tvoje.
Nekada si pročitao mnoge knjige i ispisao mnoge tablice, uvjeren da ćeš,

bez sumnje, dostići i nadmašiti mudrost Salamona.
Godišnja doba će se smjenjivati i godine će prolaziti,

a ti ćeš suvereno vladati vlastitim Rajskim vrtom.

 

Sjećaš li se tko je usadio u tebe sve te planove i snove, posijao to sjeme nade?
Ne sjećaš se.
Iščezao je iz tvoga sjećanja i trenutak kada sam stavio ruku na tvoje nježno čelo,

onog časa kada si izašao iz majčine utrobe.

I tajna koju sam ti šapnuo u tvoje maleno uho poklanjajući ti svoj blagoslov.
Sjećaš li se naše tajne?
Ne sjećaš se.

 

Godine koje su prošle, uništile su tvoje sjećanje tako što su ti obuzele um strahom i sumnjom,

uznemirenjem, kajanjem i mržnjom, a u obitavalištu tih zvijeri nema mjesta za radosne uspomene.
Ne tuži se više. S tobom sam… a ovaj trenutak je prelomna linija tvog života.
Sve što je prošlo, nije ti ništa bliskije od vremena koje si proveo u majčinoj utrobi.

 

Prošlost je mrtva, i neka pripadne mrtvima.
Danas uskrsavaš iz žive smrti.
Danas ću se, kao što je Elijah učinio nad udovičinim sinom nadnijeti nad tobom i ti ćeš ponovo živjeti.
Danas ću, kao i Eliša Šanamitinom sinu, staviti svoja usta na tvoja usta, svoje oči na tvoje oči,

svoje ruke na tvoje ruke i tvoje tijelo ponovo će biti toplo.
Danas ću ti, kao Isus na Lazarovom grobu, narediti da izađeš,

i ti ćeš izaći iz jame prokletstva i započeti novi život.

 

Danas je tvoj rođendan.
Ovo je novi datum tvoga rođenja.
Tvoj je prvi život, baš kao u kazališnoj predstavi, bio samo proba.
Ovaj put, zavjesa se diže.

Ovaj put, svijet te promatra i čeka da ti aplaudira.
Ovaj put nećeš napraviti grešku.
Upali svjećice.
Podijeli tortu.
Sipaj vino.

 

Ti si ponovo rođen.
Kao leptir iz svoje čahure, vinučeš se uvis… poletjet ćeš onoliko visoko koliko želiš.
Ni ose, vilinski konjici, ni insekti ljudskoga roda,

neće ugroziti tvoju misiju i tvoje traganje za istinskim bogatstvima života.
Osjeti moju ruku na svojoj glavi.
Slušaj moju mudrost.
Dopusti da ponovo s tobom podijelim tajnu koju si na rođenju čuo i potom zaboravio.

 

Ti si moje najveće čudo.
Ti si najveće čudo na svijetu.
To bijahu prve riječi koje si ikada čuo. A tada si zaplakao. Svi zaplaču.
Nisi mi tada povjerovao… i ništa se u godinama koje su prolazile nije promijenilo,

što bi pobijedilo tvoju nevjericu.
Jer, kako bi ti mogao biti čudo kada si i od najobičnijih stvari pravio promašaje.?
Kako da budeš čudo, kada ni za najmanje odgovornosti nisi imao povjerenja u sebe?
Kako da budeš čudo, kada si okovan dugovima i budan ležiš na mukama,

jer ne znaš kako da sutra zaradiš za kruh?

 

Dosta je bilo.
Za prolivenim mlijekom se ne plače.
Pa ipak, koliko sam ti proroka, koliko mudraca, koliko pjesnika, umjetnika, kompozitora,

koliko znanstvenika i filozofa i ostalih glasnika poslao s porukom

o tvojoj božanskoj prirodi, pobožnosti i tajnama dostignuća?
Kako si se ophodio prema njima?
Još te volim i sad sam uz tebe, da bi se kroz ove riječi obistinilo predskazanje da će Bog ponovo

pružiti ruku da bi po drugi put povratio ostatak svog naroda.
Pružio sam ti ruku.
Ti si ono što mi je ostalo.
Beskorisno je da te pitam: zar nisi znao, zar nisi čuo,

zar ti nije rečeno još na početku; zar nisi shvatio još od postanka Zemlje?
Nisi znao, nisi čuo, nisi shvatio.
Rečeno ti je da si prerušeno božanstvo, bog koji izigrava ludu.
Rečeno ti je da si nešto izuzetno, plemenitog razuma, neograničene umješnosti,

brz i izvanredan u obliku i kretanju, kao Anđeo u pokretu, kao sputani Bog.
Rečeno ti je da si sol zemlje.
Otkrivena ti je tajna kako se pomiču planine, kako se postiže i nemoguće.
Nikome nisi vjerovao. Spalio si mapu na kojoj je bio put do sreće,

odrekao si se traženja duševnog mira, ugasio svijeće duž puta ka slavi, i tada si se spoticao, izgubljen i uplašen,

u tami uzaludnosti i samosažaljenja, sve dok nisi pao u pakao koji si sam stvorio.

 

A onda si plakao, udarao se u grudi i proklinjao zlu sreću koja te je zadesila.
Odbijao si da prihvatiš posljedice vlastite uskogrudnosti i lijenosti

i tražio si žrtvenog jarca kojeg ćeš okriviti za svoj neuspjeh.
Kako si ga samo brzo pronašao.
Okrivio si mene.
Tvrdio si da su tvoje teškoće, tvoja osrednjost i nedostatak šansi, tvoji promašaji… bili Božja volja.
Hajde da napravimo spisak.
Da navedemo sve tvoje teškoće.
Jer, kako da tražim od tebe da izgradiš novi život ako nemaš za to alat?

 

Da li si slijep?
Rađa li se i zalazi sunce, a da ti to ne vidiš?
Ne. Ti vidiš…. a stotine milijuna receptora koje sam ti ugradio u oči omogućavaju ti da uživaš

u čarobnoj ljepoti lista, snježne pahuljice, jezerca, orla, djeteta, oblaka, zvijezda, ruže, duge… i pogleda punih ljubavi.

 

Upiši jedan blagoslov.
Da li si gluh?
Može li beba da se smije ili plače, a da je ti ne čuješ?
Ne. Ti čuješ… i dvadeset i četiri tisuće vlakana koje sam ugradio u svako tvoje uho čuju vjetar u granju,

plimu koja kvasi stjenje, velićanstvenost opere, pjesmu crvendaća. dječju igru… i riječi “volim te”.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li si nijem.
Da li je pljuvačka jedino što izlazi iz tvojih usta kada pokrećeš usne?
Ne. Ti govoriš… kao nijedno od ostalih mojih stvorenja,

a tvoje riječi mogu smiriti ljutite, oraspoložiti utučene, podstaći one koji pokleknu,

razvedriti nesretne, ugrijati dušu usamljenih, pohvaliti one koji zaslužuju,

ohrabriti poražene, podučiti one koji ne znaju… i reći “volim te”.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li si nepokretan?
Da li tvoje bespomoćno tijelo zauzima prostor?
Ne. Ti se krećeš.
Ti nisi drvo, osuđeno na mali komad zemlje, dok vjetrovi i svijet rade s tobom što hoće.
Možeš da se protegneš, trčiš, igraš i radiš, jer dao sam ti pet stotina mišića,

dvije stotine kostiju i petnaest kilometara živčanih vlakana i sve to sinhronizirao da se pokoravaju tvojim naredbama.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li si nevoljen i nedostojan ljubavi?
Da li te usamljenost guši i danju i noću?
Ne. Ne više. Jer sada znaš da je ljubav tajna, da je moraš bez razmišljanja pružiti da bi je dobio.

Ljubav radi ispunjenja zadovoljstva ili ponosa nije ljubav. Ljubav je poklon koji ne traži uzvraćanje.

Sada znaš da je nesebična ljubav sama sebi nagrada. Čak i neuzvraćena ljubav nije gubitak, jer ona će ti se sama vratiti,

i omekšati i pročistiti tvoje srce. Upiši još jedan blagoslov. Upiši ga dva puta.
Da li ti je srce bolesno?
Da li popušta, da li mu je naporno da te održi na životu?
Ne tvoje je srce snažno. Dotakni grudi i osjeti njegov ritam, pulsiranje,

sat za satom, danju i noću, trideset i šest milijuna otkucaja svake godine.
Godinu za godinom, bilo da si budan ili spavaš ono pumpa krv kroz više od devedeset tisuća kilometara vena, arterija, cjevčica…

više od dva milijuna litara svake godine.
Čovjek nikada nije izumio takav stroj.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li ti je koža bolesna?
Okreću li ljudi glavu od tebe, užasnuti tvojim izgledom?
Ne. Tvoja je koža čista, ona je čudo
Sve što joj je potrebno jesu sapun i ulje, pranje i briga.
S vremenom će i najjači čelik izgubiti sjaj i zahrđati, ali tvoja koža neće.
Upotreba će pohabati svaki metal ali ne i taj omotač u koji sam te smjestio.
Koža se stalno obnavlja.
Nove stanice zamjenjuju stare.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li su ti pluća zagušena?
Boriš li se za svaki dah?
Ne. Ona te održavaju i u naj gadnijem okruženju, koje si sam stvorio i neprekidno rade

da bi provukla kisik koji daje život, kroz šest milijardi đepova u tkivu,

oslobađajući istovremeno tvoje tijelo od otpadnih plinova.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li ti je krv zatrovana?
Da li je pomiješana sa vodom i gnojem?
Ne. U tvojoj krvi ima oko dvadeset i dva trilijona krvnih ćelija, u svakoj od njih su milijuni molekula,

a u svakoj molekuli nalazi se atom, koji se okreće više od deset milijuna puta u sekundi.
Svake sekunde dva milijuna tvojih krvnih stanica umire, da bi ih zamjenilo dva milijuna novih,

u uskrsavanju koje traje neprekidno od tvog prvog rođenja.
Tako je uvijek bilo u tvojoj unutrašnjosti a sada će biti i spolja.

 

Upiši još jedan blagoslov.
Da li si malouman?
Nisi u stanju da misliš?
Ne. Tvoj je mozak najsloženija struktura u univerzumu.
Ja to znam.
Njegovih kilogram i tristo grama prosječne mase sadrži oko trinaest milijardi živčanih stanica,

a to je dva i po puta više nego što ima ljudi na Zemlji.
Da bih ti pomogao da upamtiš svako opažanje, zvuk, ukus, miris i dešavanje od dana tvog rođenja,

ugradio sam u tvoje stanice tisuće milijardi proteinskih molekula.
Svi događaji su tu, čekaju samo da ih se sjetiš.
A da bih pomogao mozgu da kontrolira tvoje tijelo,

raspršio sam po njemu milijune receptora za bol, dodir i temperaturu.
Zlatne rezerve nijedne nacije nisu tako dobro čuvane kao ti.
Ti si moje najbolje djelo.
U tebi ima dovoljno atomske energije da razori bilo koji od velikih gradova na svijetu…

i da ga ponovo sagradi.

 

Da li si siromašan? Nemaš ni srebra ni zlata?
Ne. Ti si bogat.
Upravo smo nabrojali sva blaga koja imaš.
Prouči taj spisak. Nabroj ih ponovo.
Neka znaš što imaš!
Zašto si izdao samog sebe?
Zašto si govorio da su blagodati čovječanstva tebi oduzete?
Zašto si obmanjivao samog sebe govoreći kako si nemoćan da promijeniš život?
Zar nemaš obdarenosti, čula, sposobnosti, zadovoljstava, instinkta, osjećaja i ponosa?
Zar si bez nade?
Zašto se povijaš i kriješ u sjenci, kao poraženi div,

čekajući suosjećanje koje će te odnijeti u željeno ništavilo i vlagu pakla?
Toliko mnogo imaš. Preplavljen si blagoslovima….

i tako se nepažljivo odnosiš prema njima, kao dijete iskvareno luksuzom,

a davao sam ti ih tako velikodušno i redovno.

 

Odgovori mi.
Odgovori samom sebi.
Nema bogatog čovjeka, a starog i bolesnog, maloumnog i bespomoćnog, koji se ne bi mijenjao s tobom,

dao ti sve svoje zlato u zamjenu za blagoslove koje ti tako olako prihvaćaš.
Znaj da prva tajna sreće i uspjeha leži u tome da posjeduješ, čak i u ovom času,

svaki blagoslov koji ti je potreban da bi dostigao veliku slavu.
Oni su tvoje blago, alatke pomoću kojih gradiš, počev od danas, temelje novog i boljeg života.
Zato ti kažem, pogledaj svoje blagoslove i budi svjestan da već jesi moje najveće djelo.

 

Ovo je prvi zakon koji moraš poštivati ako želiš izvesti najveće čudo na svijetu,

da svoju ljudskost povratiš iz žive smrti.
I budi zahvalan na onome čemu te siromaštvo naučilo.
Jer siromašan nije onaj tko malo ima, već onaj koji mnogo traži….

a istinska nečija sigurnost ne leži u stvarima koje on ima, već u onima bez kojih može.
Gdje su te teškoće koje su krive za neuspjeh?
Postojale su samo u tvom umu.
Nabroj svoje blagoslove.

 

Drugi je zakon sličan prvom. Proglasi svoju jedinstvenost.
Osudio si sebe živog na sirotinjsko groblje, i sada ležiš tamo, nesposoban da oprostiš sebi vlastiti neuspjeh, razarajući se mržnjom prema samom sebi, osjećajem krivnje i gadeći se zločina koje si počinio prema sebi i drugima.
Zar te ovo ne zbunjuje?
Zar se ne čudiš kako to da ti ja mogu oprostiti tvoje promašaje,

tvoje grijehe, tvoje bijedno ponašanje…. kada ti ne možeš oprostiti sebi?

alt

Obraćam ti se sada, iz tri razloga.
Potreban sam ti.
Ti nisi dio rulje što srlja u propast u bezličnoj masi mediokriteta.
Uz to… ti si velika rijetkost.
Zamisli Rembrandtovu sliku, Degaov kip, Stradivarijevu violinu ili Šekspirovu dramu.
Od velike su vrijednosti iz dva razloga: stvorili su ih vrhunski majstori i nema ih mnogo.
Pa ipak, svako može da se umnoži u više primjeraka.
Kada se tako razmišlja, ti si najvrednije blago na zemaljskoj kugli,

jer znaš svog stvoritelja i jedan si jedini.
Nikada, među svih sedamdeset milijardi ljudi koji su hodali Zemljom od postanka svijeta,

nije bilo nikoga potpuno nalik tebi.
Nikada, do kraja svijeta i vremena, neće biti nikoga kao što si ti.
Nisi pokazao svijest o svojoj jedinstvenosti, niti da je poštuješ.
Pa ipak, ti si nešto najrjeđe na svijetu.
Od tvoga oca, u trenutku najveće ljubavi,

poteklo je bezbrojno sjeme života, više od četiri stotine milijuna stanica.
I sve su one, ušavši u tvoju majku, zalutale i uginule.
Sve osim jedne! Tebe.

 

Jedino si ti opstao u toploj nutrini tvoje majke,

tražeći svoju drugu polovinu, jednu jedincatu stanicu majčinog tijela.
Tako malu da bi više od dva milijuna takvih kao ona bilo potrebno da ispuni žirovu kapicu.

Ipak, usprkos nevjerovatno malim mogućnostima, ti si istrajao i,

u tom nepreglednom oceanu tame i propasti, našao tu beskrajno malu stanicu,

sjedinio se s njom i započeo novi život.
Svoj život.

 

Stigao si, donoseći, kao i svako dijete, moju poruku da se još nisam sasvim razočarao u ljude.
Dvije stanice sjedinjene u čudo.
Dvije stanice, od kojih svaka sadrži dvadeset i tri kromosoma i,

u svakom kromosomu, stotine gena, koji će odrediti svaku tvoju karakteristiku,

od ponašanja do boje očiju i veličine mozga.
Kombinirajući sve što imam na raspolaganju, počev od tog jednog zrnca sperme,

od četiri stotine milijuna koliko ima tvoj otac, pomoću stotina gena u kromosomima tvojih roditelja,

mogao sam da stvorim trista tisuća milijardi ljudi, koji se svi međusobno razlikuju.
Ali, koga sam stvorio?

 

Tebe! Jednog i jedinstvenog.
Najrijeđeg od malobrojnih.
Neprocjenjivo blago koje posjeduje kvalitete uma, govora, kretanja, pojavu i sposobnost djelovanja

kao nitko tko je ikada živio, živi ili će tek živjeti.
Zašto sebe daješ u bescjenje kada si vrijedan kraljevskog otkupa?
Zašto si slušao one koji su te ponižavali…. još gore, zbog čega si im vjerovao?
Poslušaj moj savjet.
Ne skrivaj više svoju jedinstvenost u tami.
Neka se vidi.
Pokaži je svijetu.
Ne stremi tome da hodaš kao tvoja braća, da govoriš kao tvoj vođa, niti da radiš kao oni prosječni.
Nikada ih ne oponašaj.
Jer, kako da budeš siguran da ne oponašaš kakvo zlo,

a oni koji se ugledaju na zao primjer, uvijek ga nadmaše, dok oni koji oponašaju dobro,

nikada ne budu u toj mjeri dobri.
Pokaži svijetu svoju jedinstvenost i zasuće te zlatom.
To je, dakle, bio drugi zakon.
Proglasi svoju jedinstvenost.
Sada si primio dva zakona.

 

Nabroj svoje blagoslove!
Proglasi svoju jedinstvenost!
Nemaš nikakvih teškoća.
Nisi od osrednjih.
Klimni potvrdno glavom.
Nasmiješi se, makar i na silu.
Priznaj svoju dosadašnju samoobmanu.
Što je sa slijedećom tvojom pritužbom?
Šanse ne posežu za tobom.

 

Poslušaj moj savjet, i to će proći, jer dajem ti sada treći zakon uspjeha u svakom poduhvatu.
Prije mnogo stoljeća, tvoji preci dobili su ga sa vrha planine.
Neki su mu se priklonili i, gle, život im je bio ispunjen plodovima sreće i dostignuća, blagom i duševnim mirom.
Mnogi nisu slušali, tražeći čarobna sredstva, nepoštene puteve,

ili su čekali vraga pod maskom sretne prilike da bi došli do životnih bogatstava.
Uzalud su čekali… baš kao i ti, i onda plakali, kao i ti, okrivljujući mene za svoju nesretnu sudbinu.
Zakon je jednostavan.
Mlad ili star, prosjak ili kralj, bijel ili crn, muško ili žensko,…

svi mogu iskoristiti tajnu za svoje dobro, jer od svih pravila govora i zapisa o uspjehu, samo je jedan put koji je uvijek uspijevao….

ma tko god da ti traži da preðeš s njim jedan kilometar…. ti pređi dva.
To je, dakle, treći zakon….

tajna koja će ti donijeti bogatstvo i priznanja koji preilaze sve tvoje snove.
Pređi još jedan kilometar!

 

Jedini siguran način da uspiješ jeste da uvijek daješ od sebe više i bolje od onoga što se od tebe traži,

bez obzira na to koji je tvoj zadatak.
Ovo je oduvijek bila navika svih uspješnih ljudi.

I zato ti kažem, najsigurniji način da budeš osuðen na prosječnost jeste da radiš samo ono za što si plaćen.
Ne misli da te varaju ako daješ više nego što vrijedi srebro koje za to primaš.
Jer, iznad svega što živi postoji klatno, i ako za proliveni znoj ne budeš nagraðen danas,

sutra će ti se vratiti desetorostruko.
Onaj prosječni nikada neće preći još jedan kilometar, jer, zašto da laže sebe, misli on.
Ali ti nisi prosječan.
. . . daj kilometar je povlastica koju moraš sam sebi odobriti.
Ne možeš, ne smiješ da je izbjegavaš.
Zapostavi je, radi malo kao i drugi, i odgovornost za neuspjeh je samo tvoja.

Ako više radiš, a ne primaš naknadu za to, kada prestaneš, nećeš patiti zbog gubitka.
Uzrok i posljedica, sredina i krajnost već postoji u sredini, a plod je uvijek u sjemenu.

 

Pređi još jedan kilometar.
I ne zabrinjavaj se ako služiš nezahvalnog gospodara.
Služi ga još bolje.
Umjesto njega, ja ću biti tvoj dužnik, jer tada ćeš znati da će ti svaki minut,

svaki sekund koji si više radio, biti plaćen.

I ne brini ako nagrada ne stigne za kratko vrijeme.
Što se duže odgađa isplata, to bolje po tebe…

a najbolje u ovom zakonu i jeste ta kamata na kamatu.

Ne možeš zapovjedati uspjehu, moraš ga zaslužiti…

i sada znaš veliku tajnu, neophodnu da bi zaslužio nesvakidašnju nagradu.
Preði još jedan kilometar!
Gdje je ono polje sa koga si vikao da nemaš šansu?
Pogledaj!
Pogledaj oko sebe.
Vidi, tamo gdje si se koliko juće, valjao na smetlištu samosažaljenja,

sada po zlatnom tepihu hodaš.
Ništa se nije promijenilo…. osim tebe, ali ti i jesi sve.
Ti si moje najveće čudo.
Ti si najveće čudo na svijetu.

 

Sada znaš tri zakona sreće i uspjeha.
Pobroj svoje blagoslove!
Proglasi svoju jedinstvenost
Pređi još jedan kilometar!

 

Budi strpljiv u svom napredovanju.
Da pobrojiš svoje blagoslove sa zahvalnošću, da proglasiš svoju jedinstvenost s ponosom,

da pređeš još jedan kilometar, pa još jedan – to se ne postiže dok trepneš okom.
Ono do čega se najteže dolazi, traje najduže; oni koji zarade svoje bogatstvo,

pažljivije se prema njemu odnose nego oni koji ga naslijede.
I nemaj straha na pragu svog novog života.
Svako je plemenito dostignuće povezano s rizikom.

Onaj tko se plaši susreta s jednim, ne može očekivati da će dobiti drugo.
Sad znaš da si čudo.
A čudo ne poznaje strah.
Budi ponosan.
Ti nisi trenutni kapric nepažljivog tvorca koji eksperimentira u laboratoriju života.
Nisi rob sila koje ne možeš shvatiti.
Nisi izraz ničije sile do moje, ničije ljubavi do moje.
Stvoren si sa svrhom.
Osjeti moju ruku.
Ćuj moje riječi.
Potreban sam ti…. i ti si potreban meni.

 

Trebamo iznova sagraditi svijet…. a ako je za to potrebno čudo, zar je to za nas problem?
Mi smo oboje čudo, a sada imamo i jedan drugoga.
Nikada nisam prestao vjerovati u tebe,

još od onog dana kada sam te iz velikog vala izbacio bespomoćnog na pijesak.
To je, mjereno na tvoj, ljudski, način, bilo prije više od pet stotina milijuna godina.
Mnogo sam modela, oblika i veličina isprobao,

dok nisam, prije trideset tisuća godina, napravio od tebe savršenstvo.
Od tada nisam više ulagao napore da te poboljšavam.
Jer, kako bi itko mogao poboljšati čudo?
Bio sam potpuno zadovoljan tobom.
Dao sam ti ovaj svijet, i vlast nad njim.
Potom sam, da bih ti omogućio da se u potpunosti iskažeš,

još jednom položio svoju ruku na tebe i obdario te moćima koje,

do dana današnjeg, nisu date nijednom drugom biću osim tebe.

 

Dao sam ti moć razmišljanja.
Dao sam ti moć ljubavi.
Dao sam ti moć volje.
Dao sam ti moć mašte.
Dao sam ti moć stvaranja.
Dao sam ti moć planiranja.
Dao sam ti moć govora.
Dao sam ti moć molitve.

Bio sam bezgranično ponosan tobom.

Ti si moje najbolje djelo, moje najveće čudo.
Kompletno živo biće.

 

U stanju si da se prilagodiš svakoj klimi, svakoj teškoći, svakom izazovu.
U stanju si da izađeš na kraj sa vlastitom sudbinom bez moje pomoći.
U stanju si da protumačiš ono što osjećaš ili opažaš,

ali ne instinktivno, već razumom i namjernom akcijom

koja je u datom trenutku najbolja za tebe i čovječanstvo.
Stigosmo, tako, i do četvrtog zakona uspjeha i sreće…

jer, dao sam ti još jednu moć – veliku moć, kakvu nemaju ni moji anđeli.
Dao sam ti… moć izbora.
Ovim darom, postavio sam te čak i iznad svojih Anđela….

jer oni nemaju slobodu da izaberu grijeh.
Dao sam ti potpunu slobodu nad vlastitom sudbinom.
Rekao sam ti da sam odlučiš o svojoj prirodi, u skladu sa vlastitom voljom.
Ni rajski ni zemaljski u potpunosti.
Bio si slobodan da dotjeraš sebe u željeni oblik.
Imao si moć da se spustiš do najnižih oblika života,

ali i moć da, ako tvoja duša želi, budeš ponovo rođen u nekom višem, božanskom obliku.
Nikada ti nisam odrekao tu tvoju veliku moć, moć izbora.
A što si ti učinio s tom ogromnom snagom?
Pogledaj se.

Pomisli na izbore koje si napravio u životu i sjeti se sada onih trenutaka gorčine,

trenutaka kada bi pao na koljena, samo kada bi mogao ponovo da biraš.
Što je prošlo, prošlo je….

a sada znaš i četvrti veliki zakon sreće i uspjeha….

Koristi mudro svoju moć izbora.

 

Izaberi ljubav…. radije nego mržnju.
izaberi smijeh… radije nego plač.
izaberi stvaranje… radije nego uništavanje.
izaberi istrajnost…. radije nego odustajanje.
Izaberi hvalu… radije nego ogovaranje.
Izaberi da izliječiš rane… radije nego da ranjavaš.
Izaberi davanje…. radije nego krađu.
Izaberi djelovanje ….. radije nego oklijevanje.
Izaberi razvoj…. radije nego trulenje.
Izaberi molitvu… radije nego kletvu.
Izaberi život….. radije nego smrt.

 

Sad ti je jasno da tvoje nesreće nisu bile po mojoj volji, jer ti si onaj koji je imao moć,

i sve radnje i misli koje su te odvele među ljudski otpad tvoje je, a ne moje djelo .
Moji moćni darovi, bili su previše za tvoj slabi karakter.
Sad si postao mudriji i plodovi zemlje bit će tvoji.
Više si od ljudskog bića – postaješ sve ljudskiji..
Sposoban si za velika djela.
Tvoj potencijal je neograničen.
Koje od mojih stvorenja, osim tebe, ima moć nad vatrom.

Koje od mojih stvorenja, osim tebe, razumije gravitaciju,

koje je stiglo do neba, pobijedilo bolesti, poplave i suše?
Nikada se više ne ponižavaj!
Nikada se nemoj zadovoljavati mrvicama.
Nikada ne skrivaj talente, od danas, pa na dalje!
Sjeti se kako djeca kažu, “kada budem veliki”.
A što je to?
Jer, veliki dječaci kažu, “kada odrastem”
A kada odrastu, kažu “kada se oženim”.
Ali, biti oženjen – što je to, uopće’ onda se misao mijenja u “kada idem u mirovinu”.
A kada i to dođe, osvrnu se i pogledaju za sobom,

tada vide da je sve pomeo neki ledeni vjetar i da su,

nekako, sve propustili i da je sve otišlo u nepovrat.

 

Uživaj danas u današnjem danu… a sutra u sutrašnjem.
Izveo si najveće čudo na svijetu.
Povratio si se iz žive smrti.
Veše nećeš žaliti sebe i svaki će ti novi dan biti izazov i radost.
Ponovo si rođen….

ali, kao i ranije, opet možeš birati između neuspjeha i očajanja, ili uspjeha i sreće.
To je tvoj izbor.
Samo tvoj.
Ja mogu samo da gledam, kao i ranije…. ponosan… ili žalostan.

 

Veličanstveni Og Mandino, završava Božji memorandum slijedećom porukom.

 

Sjeti se, dakle, koja su četiri zakona sreće i uspjeha.
Nabroj svoje blagoslove.
Proglasi svoju jedinstvenost.
Pređi još jedan kilometar.
Koristi mudro svoju moć izbora.
I još jedan, da bi dopunio ova četiri.
Čini sve s ljubavlju…. voli sebe, voli druge, i voli mene.
Obriši suze. posegni za mojom rukom, uhvati je i uspravi se.
Pusti da pokidam tvoj mrtvački pokrov koji te je sputao..
Danas ti je objavljeno:

 

TI SI NAJVEĆE ČUDO NA SVIJETU . . .

 

 

 

Neno Crvelin

 

http://vipservis-directclub.blogspot.com