Da biste u konceptu svojih shvaćanja počeli osvještavati divotu bezuvjetnosti i istinsku Ljubav, prvo što treba riješiti u sebi je ideja vezanja. Vezanja za osobe, prvenstveno, ali i za situacije i za stvari i predmete.

Što više otkrivamo i osvještavamo Jedinstvo i Izvor, to više “moći” dobivamo, otkrivamo i osvještavamo. A to znači da sve više odgovornosti moramo preuzeti i za svoj život i za uticaj na druge živote, našim vlastitim primjerom. Svemu što postoji treba se dati neuvjetovana ljubav i sloboda postojanja.

U rješavanje vezanja za osobe nužno ne ulazi ideja braka, jer i unutar njega osobe i trebaju i mogu biti ‘slobodne’ da se nesputano izraze i bivaju. To se više odnosi na ono ‘ne mogu živjeti bez tebe’ koje se pretvori u bolesno ovisnički odnos. Takvo vezanje se rješava osvještavanjem svoje osobne vrijednosti, samosvijesti i vlastite uloge u životnim ciklusima, i svojim i svih ljudi sa kojima se dolazi u kontakt.

I tada zajednica, na bilo koji način organizirana i druženje, postaje bazirana na želji za zajednički provedenim vremenom i ostvarenjem zajedničkih ciljeva, a ne na cijeloj masi pogrešnih razloga, u kojima prednjači ispunjavanje potreba; materijalnih, intelektualnih, emocionalnih i inih. Krajnji cilj je nemati neprekidnu potrebu stalno biti “sa nekim”, ako to bivanje nema pravi i iskreni motiv, i istu takvu namjeru.

Testirajte se, koliko ste okruženi drugima samo iz istinske želje da boravite s nekim osobama, a koliko je to zbog toga da “budete viđeni”, jer vam određena osoba “može koristiti”, jer vam poznanstvo sa nekima “može pomoći”, jer ste u nekom društvu “vi glavni”, jer nemate “što drugo raditi”?

Što se tiče vezivanja za stvari, probajte to početi rješavati mijenjanjem navika koje imate vezano uz stvari i predmete, a koje vas, i da uopće ne primjećujete, vezuju. Između ostaloga, i davanje je dobra praksa i trening, za rješavanje pojma ‘bez toga baš nikako ne mogu’ unutar nas samih. Ali ako nekome nešto date, dajte od srca i ne razmišljajte o protuusluzi, a kamoli o naknadi. Jer ako razmišljate o njima, niste dali, nego prodali.

Nemojte, recimo, stalno sjediti na istom mjestu za stolom jer je to ‘vaše’ mjesto, uvijek piti iz iste čaše jer je ona ‘vaša’, uvijek sjediti na ‘vašem’ mjestu u kafiću, spavati na istoj strani kreveta, ići uvijek istom rutom ulicom, u isto vrijeme ručati ili večerati. Treba se osvijestiti da sretni i ispunjeni trebate i možete biti zbog samih sebe, a ne zbog lažnog osjećaja sigurnosti u rutini i navikama.

Krajnji cilj je nemati nepresušnu potrebu za bilo kojom stvari ili predmetom. I život u kojem se ne osjeća žaljenje zbog nedostatka istih. Testirajte se, da se za sat vremena morate seliti i da možete uzeti samo jedan kofer, za čime bi žalili i koliko stvari ima za kojima bi patili, jer ih ne možete uzeti? Mislite li da vam je život besmislen ili da ste vi bezvrijedni bez predmeta; mobitela, laptopa, interneta, posebne garderobe i svakodnevnog ‘glanca’, luksuznog stana?

Vezivanje za situacije također uzima svoj danak, i pojmu sreće same i osvještavanju ljubavi i bezuvjetnosti. Nikada zaista nećemo biti zadovoljni, ispunjeni i sretni, postavljajući sebe na zadnje mjesto, ili ako i da, onda je to vrlo kratkog daha.

“Biti ću sretan/na” – kada djeca odrastu i završe škole, kada kupim bolji stan ili prikladniji auto, kada se spoznam, osvijestim svoju bit ili svrhu, kada prestane ova kiša i zasja sunce, kada se udam ili razvedem, zaručim ili nađem dečka/djevojku, i tako dalje. Pogrešna razmišljanja!

Ako nismo sretni sa svojom situacijom (kakva god da je) i sa samima sobom sada, nećemo biti sretni niti kada se ovakvi uvjeti zadovolje, jer će se stalno javljati neki novi uvjeti, koji traže zadovoljenje. A u međuvremenu, što svojim najmilijima i okolini dajemo od sebe? Nesretne, nezadovoljne, frustrirane, namrštene, vječno zamišljene i zabrinute osobe, koje takve i nisu baš drage i omiljene, zar ne? I život prolazi.

Testirajte se, koliko puta dnevno pomislite: “Bit ću sretan/na kad… Bit će dobro kad…” ?

A gdje je tu bezuvjetnost življenja života i sloboda od beskrajnih prohtjeva, zahtjeva i uvjeta? A gdje je tu bezuvjetna Ljubav? Razmislimo, naši vlastiti životi su u pitanju…

 

Žaklina Bokun