RIBE
U vječnoj potrazi sa skladom i stalnošću
Gdje gube se granice zdravog razuma
Vođene intuicijom, osjećajnom strašću,
Titraje prenose kao nebeska struna.
Da li je u ljubavi svrha postojanja?
Ili se kroz žrtvu do cilja uzdiže?
Tisuću briga, tisuću nastojanja
Pitanje za pitanjem, kroz dušu se niže.
Horizonti se šire, granice rastvaraju
Jupiter, taj sretnik, sve prepreke briše
Neptunovom maštom svjetovi se stvaraju
U valovitom naručju poezija piše.
Tad plove po svijetu zvjezdanih milja
Galaksije im nude svjetlosno blago
I teško je razaznat, što san je, a što zbilja,
Otvorenih očiju, sanjat im je drago.
Ravnoteža je vaga, kojoj svi teže
Između mašte i zbilje, uteg postoji
Dvije strane nešto nevidljivo veže
Jedna je hrabra, druga sveg se boji.
I kad hrabrost je potrebna, ruše se brane
Sve ikada sazidano u ime straha
Jer osjećaji su ti, čim duše se hrane,
Nestaje Ribica, nijema i plaha.
Jedan dio putuje po svijetu materije
I novome ciklusu zvonko se veseli
Drugi je u potrazi za zrnom misterije
I stopiti sa Cjelinom, on žarko to želi.
Na kraju kružnice, a tek na početku
Pogled im seže sve do ruba Svemira
Ovisnost o traganju, nevidljivom svršetku
Ribe…
Galaktički nomadi prepuni nemira.
Košarić Željka-Safiris
