U posljednje vrijeme svi primjećujemo kako nam dolaze različite situacije koje testiraju našu ljudskost. Razumljivo je sve. Pritisak od kredita, razvodi, zdravstveni problemi, kao i bitke koje vodimo kako bismo pomogli ili zaštitili one koje volimo, polako unesu razočarenje i ogorčenje. Ti teški osjećaji nas usporavaju, ali nas i testiraju.

Krajem svakoga dana, zastanemo da se preispitamo jesmo li bili dovoljno dobri danas? Jeste li mogli bolje ili ne? Odgovor na sve to je – da, što ne isključuje da vjerujem da onaj koji ovo čita je sigurno jedna predobra osoba, a sigurna sam da i Onaj koji je viši od nas i vlada ovim svijetom stalno traži u vama nešto lijepo.

Posljednjih dana smo svjedoci posmatranja različitih oblika ponašanja onih oko nas koji su u strahu i panici. Jako je bitno da se u ovakvim momentima usmjerite na činjenicu da oči straha promjene čovjeka. Tako da vi koji poznajete strah i otporni ste na njegove iluzije, nemojte prebrzo suditi o drugima.

Ovih dana, svi smo slabi na nekoj strani sebe. Prije nego nastavim dalje pisati, želim nešto s vama podijeliti o strahovima. To nisu negativna osjećanja koja treba izbjegavati ili, još gore, dopuštati sebi da se tom stranom vodimo. Strah je upozorenje, crvena lampica koja označava prijetnju i daje nam snagu da tu prijetnju uništimo ili izbjegnemo.

Pravo lice straha je u izbjegavanju njegovih iluzija. Svaka iluzija koja tad nastaje je samo dio neznanja o onome radi čega se griju strahovi u nama. Svaki strah nastaje kada smo pod prijetnjom, a svaki strah nas napušta onda kada shvatimo da imamo odgovor na tu prijetnju.

Kada sagledamo kompletnu građu straha, on služi samo za jedno, a to je – da bude pokoren! Pokoriti strah je tako što nećemo ulaziti duboko u njega i posmatrati ga dok nas panika ne obuzme. Isto tako, pogrešno je ulaziti u strahove kroz stalno izučavanje i pretraživanje stvari koje nas plaše.

Kako bi pobjedili neprijatelja, moramo ga upoznati. Tako je isto sa našim strahovima. Spoznaja onoga čega se bojimo jest najbitnija. Kasnije, ta spoznaja nas vodi do razjašnjenja straha, gdje najčešće vidimo da je strah uvećan i imaginaran.

Svakako, situacija koja je nastala sasvim prirodno nam daje osjećaj straha, tuge, ljutnje i beznađa. To je sasvim normalno i te emocije govore da prihvaćamo situaciju i da je naš um spreman da se suprostavi strahu i izbori se protiv njega. U takvim situacijama, razgovor sa prijateljima i osobama koje volimo jako je značajan za nas. Upravo je to ono što se zove ljubav!

Upravo se život svodi, od naših zrelijih godina pa do starosti, na borbu između toga da li će nas nadvladati strah ili ljubav. Zato je jako bitno, u svoj ovoj zbunjenosti, da znamo da nas oči straha vode ka nepovjerenju i preuveličavanju problema. A takve stvari nas tjeraju obično na nasilje, očaj i mržnju.

Oči ljubavi, sa druge strane, nas podučavaju miru, strpljenju, povjerenju i nadi. Ukoliko koristimo ljubav kao naše sredstvo borbe, sigurni možemo biti da ćemo većinu toga prebroditi, a time i zaštititi one koje volimo. Kako ne bismo idealizirali situaciju, istina je da je to trnovit put, ali na kraju nas očekuju najslađi plodovi.

 

AnaDominik Rodić