Jeste li se ikada zapitali “Tko sam to ja? Ako jeste, odlično! Čestitam! Iako se najčešće zapitamo to pitanje kad nam životne okolnosti nisu med i mlijeko, no upravo postavljanje tog pitanja je potvrda da smo na najboljem mogućem putu.

Ovo vrlo važno pitanje, koje si barem jednom u životu postavi svako ljudsko biće, najčešće ga postavljamo sebi kad se već poprilično udaljimo od svoje suštine, živeći život kroz slijeđenje tuđih normi i pravila. Neki ga postave u trenutku kad imaju sve što su ikad željeli, a ne osjećaju spokoj i sreću.

Neki ga postave kad se ozbiljno razbole. Neki kad zaglave u svakodnevici punoj izazova i ne vide rješenje. Nema pravila, osim da ga uglavnom svi, prije ili kasnije, postavimo sami sebi. A jeste li se ikad zapitali zašto to pitanje postavljamo sebi, a ne nekom drugom?

Kako smo navikli kroz život uglavnom rješenje naših izazova tražiti izvan sebe, zašto to suštinsko pitanje ne postavimo nekom izvan nas, nego sebi? Upravo zato, što to suštinsko pitanje dolazi iz naše suštine, kad smo spremni za odgovore na njega.

Uvijek ga postavimo samo i isključivo onda kad smo spremni konačno se vratiti svojoj suštini. Zato se suština, koju zovem dušom, pobrine da konačno u svoj toj buci misli, uvjerenja, pretpostavki, pravila, tuđih mišljenja, strahova, krivnji, konačno čujemo to pitanje “Tko sam to ja?”

Ako ste si ga već postavili, čestitajte si! Čak i ako nemate odgovor i za njim tragate već godinama, čestitajte si. Upravo to pitanje je znak da ste povezani sa svojom suštinom, samo je još jasno ne čujete, jer još uvijek više slijedite druge i njihova mišljenja ili strah i krivnju unutar sebe.

Ovo pišem da vas ohrabrim da je postavljanje tog pitanja početak i to ogroman. Taj početak je tako ogroman, da ste već samim postavljanjem tog pitanja prevalili pola puta do svjesnog povezivanja sa svojom suštinom, iako ništa više od toga niste učinili, osim postavili sebi to pitanje.

Stoga, nagradite se za to, umjesto da se osjećate bezvrijedno, nemoćno, uhvaćeno u klopku i slično, a što najčešće ide u paketu sa postavljanjem tog pitanja. Sve što nam spušta razinu energije u tijelu i dovodi nas do toga da se osjećamo loše u svojoj koži, ima svoj naziv. Taj naziv je – laž.

Dakle, sve što osjećate i mislite, a od toga se ne osjećate dobro, to nije vaša istina. Samo laž ima moć spustiti nam energetski status tijela, držati nas u negativnim mislima i obrascima, kreirati nam negativne scenarije. Laž je nešto što je suprotno istini.

A što je istina? Istina je za nas ono što nam podiže energiju u tijelu, od čega se osjećamo dobro, životno, radosno, moćno, kreativno, slobodno, protočno, zdravo. Svako ima svoju istinu, jer svako ima različitu razinu svijesti. Ne treba suditi o istinama. Zabačenom plemenu, na primjer Africi, istina je jedna, a nama Evropejcima skroz druga. Međutim, čak i da su različite, ako podižu energiju, onda služe i istina su za one koji ih žive.

Jedina neistina je osjećaj straha (osim onog koji je prirodno dan da nas čuva od opasnosti, na primjer, instinktivni strah od zmije), krivnje, srama i žrtvovanja. Takvi osjećaji spuštaju razinu naše životne energije i kao takvi ne mogu biti ništa drugo osim neistine. Tijelo nam govori da je nešto neistina, tako da spušta razinu energije.

Univerzum je sačinjen od energije i čim energija ne kola protočno tijelom, znači da smo kroz neistinu ugušili život u sebi, energiju u sebi. Stoga, svaki osjećaj krivnje, straha, srama ili bilo koji osjećaj koji nam spušta energiju, prenosi nam samo jednu jedinu informaciju, a to je da nismo na pravom putu, da nismo povezani sa svojom suštinom i da slijedimo neistinu, a ne istinu svoje duše.

Kad više vjerujemo drugima nego sebi, onda predajemo svoju moć onima ili onom u što vjerujemo. Jedino kome trebate vjerovati jest vaša duša, vaša suština. Duša sa vama komunicira putem vaših osjećaja. Kad vam pošalje osjećaj koji vam diže energiju, to je istina. Kad osjetite osjećaj koji vam spušta energiju, to je laž.

Dakle, duša vam savršeno šalje odgovore “da” i “ne”, kao i sve putokaze po putu, isključivo putem vaših osjećaja. Predavanjem svoje izvorne moći duše drugima u ruke zatomljujemo svoje osjećaje, ne znamo ih više prepoznavati, ne usuđujemo ih se slijediti i tako se izgubimo po putu, jer izgubimo kontakt sa svojom suštinom.

Iz svega izrečenog, pitanje “Tko sam to ja?” je vrlo važno pitanje, jer nas njime naša duša vraća nama. A da biste saznali odgovor na to, ne morate učiniti ništa drugo, osim odlučiti bezuvjetno vjerovati svojoj duši. Iako nemate dokaze, argumente, iako se to čini iracionalno i budalasto, vaša duša od vas traži samo da joj bezuvjetno vjerujete.

A kad to učinite, duša će vas voditi najsavršenije moguće sa najmoćnijim vodstvom na svijetu, koje se zove – slijeđenje vlastitih osjećaja. Ukoliko ih slijedite sa punim povjerenjem, i to svaki osjećaj koji vam diže razinu energije, a ne spušta, sigurno ste na pravom putu i vrlo brzo ćete dobiti odgovor na pitanje “Tko sam to ja?”.

 

Bojana Svalina