Sigurna sam da mnogi ljudi danas ne posmatraju astrologiju kao jednu egzaktnu disciplinu. Razlozi su u svakom smislu drugačiji i vjerovatno je većina ljudi s pravom tako ubjeđena. Poznato je da mnogo ljudi koriste astrologiju kao lagan i brz način zarade novca, ali je isto tako poznato da upravo takvi ljudi u astrologiji ne opstanu više od dvije godine.

Pored ljudi koji ne znaju žrtvovati sebe za ono što rade, drugi problem vjerovanja u kredibilitet astrologije jeste nedostatak interesovanja nauke da istraži ovu disciplinu. Za ovo područje smatram da je potrebno vrijeme i određeni momenat gdje će kolege sa polja astronomije vidjeti da su ove dvije oblasti povezane upravo preko živih organizama, u prvom planu, ljudi.

Kao kristaloterapeut, trebam dobro poznavati upravo astrologiju. Naravno, kristaloterapija se ne može raditi ukoliko osoba nije školovana u okvirima prirodnih nauka, pogotovo biologije i medicine, niti se može savladati bez osnovnog znanja iz astrologije, reikija, joge, fitoterapije, homeopatije i drugih alternativnih i prirodnih metoda liječenja. Ono što mogu napisati u korist naučnog dokaza za astrologiju je najviše sa polja kristaloterapije.

Franz Mesmer je primarno bio astronom, ali je otkrio i nešto što se zove animalni magnetizam. Animalni magnetizam se u prirodi javlja gotovo kod svake životinje, dok kod kičmenjaka odvedenije građe je profinjenije recepcije. Primjera radi, kada se radi o seobi ptica, joni u mozgu selica se orjentišu prema magnetnom sjeveru, te je to prirodna navigacija kojom se vode životinje. Mesmer je dao teoriju da i ljudski organizam posjeduje takvu vrstu magnetizma, ali radi naše forme nervnog sistema, koja je naprednija nego kod ptica, naš magnetizam je vezan i za kosmičku energiju.

Ukoliko osmotrimo životinje, one nemaju razvijen duhovni dio svoga bića, dok kod čovjeka je upravo ta strana razvijena. Urađeno je istraživanje mozga kod čovjeka u toku molitve. Utvrđeno je da se u tom momentu, u umu osobe koja se moli, prisustvo Boga doima stvarnim, jer se pale centri komunikacije i svjesnosti potpuno isti kao u konverzaciji sa drugom individuom.

Zanimljivo je da se kod ateista dešava isti ovaj proces, ali u stanju njihovog opuštanja i razmišljanja. Ovo već dosta govori o fiziologiji, gdje naš mozak prepoznaje molitvu kao jedan vid fiziološke potrebe, a prema svakoj religiji, Bog se nalazi iznad nebeskog svoda. Kod životinja nije utvrđen ovakav vid procesa.

Čime se bavi astrologija?

Ono čim se bavi oblast astrologije je uvijek predstavljeno pogrešno ili nerazjašnjeno od strane naučnih ili javnih izvora. Astrologija govori doslovno o uticaju kosmičkih energija na čovjeka. Smatra se da čovjek vrši interakciju sa kosmosom na različite načine, a jedan od najsnažnijih je upravo onaj putem molitve ili meditacije. No, vratimo se u esenciju astrologije. Kao osnovni primjer uzećemo rimsku astrologiju.

Ukoliko pogledamo čitav koncept ove discipline, vidjećemo da su različite osobnosti ili motivi predstavljeni različitim božanstvima. Primjera radi, planet Neptun je dobio ime prema bogu vode i mora iz rimske mitologije, a informacije o astronomiji koje su prebačene u astrologiju potiču zapravo od starih Sumera. Još se nije utvrdilo odakle Sumerima tako precizne informacije o astronomiji još prije nove ere. Ukoliko sagledamo sve ovo, astrologija u svojoj formi traje skoro od postanka naše civilizacije i građena je kao disciplina od nastanka svijeta.

Vratimo se primjeru koji sam navela, Neptunu. Kada bi uzeli istražiti sve kulture koje su postojale prije i poslije rimske, saznali bi da je entitet kome su se pridavale vrijednosti vladanja nad vodom postojao u formi sličnoj kao i u svakoj drugoj kulturi. Na Havajima se slavio Kanaloa i Kane, dok se kod hindusa slavi Varuna.

No, svaki ovaj entitet je imao karakter srodan ljudskom, pa je Neptun bio predstavljen kao misteriozno i povučeno stvorenje koje bi samo ispoljavalo svoja osjećanja na vrlo grub i dominantan način. Smatralo se da je jako vatren u ljubavnom smislu, a pripisuje mu se i zaštitnički stav, koji se oslikavao kroz nestajanje onih koji su mu bili pretnja.

Kroz ovo je vidljivo da su sve kulture imale određeni neptunovski aspekt ljudske svijesti, a za to možemo vezati astrologiju. Dakle, ovu disciplinu nije nimalo pravilno posmatrati kao ezoterijsku, već više kao jednu disciplinu na granici društvene i prirodne. Na taj način, kada se vratimo primjeru Neptuna, možemo malo upotrijebiti i taj naučni alat, koji nam govori o prirodnim i astronomskim osobinama Neptuna.

Postoji nekoliko osobnosti vezanih za Neptun koje mogu da predstave djelomice i njegov uticaj na nas. Interesantno je da astrološki Neptun objašnjava zavjere i zabune, pa je tako uočen prvi put od Galilea, koji je mislio da se radi o zvijezdi iz razloga što je Neptun bio uočen tačno u onom periodu kada se vraćao iz retrogradne kretnje u normalnu. Radi njegove fiksne pozicije, ali i Jupitera koji je bio na istom mjestu sa Neptunom (što je Neptun osvijetlio), Galileo je mislio da je u pitanju zvijezda.

Tek kasnije, Alexis Bouvard unosi u svoj astronomski dnevnik Neptuna skupa sa Uranom kao planet. Druga interesantna činjenica je da se Neptunov plašt sastoji od zaleđenog amonijaka, metana i vode, i taj plašt je najvećim djelom zastupljen kod ovog planeta. Postoji još dokaza koji vezuju Neptun za našu svijest, ali o tome ću više pisati kasnije. Bitno je napomenuti da se za svaki planet može izvući slični podatak, kao što sam to uradila ovdje za Neptun, ali to ćemo prepustiti onima zainteresovanima za astrologiju.

Na koji način prepoznati uticaje kosmičke energije određenog planeta na čovjeka?

Prije nego se posvetimo razjašnjavanju ove teme, moraćemo se vratiti malo na geomagnetna čula kod organizama. Nedavno sam napomenula da postoji kod različitih organizama mnogo različitih organskih sistema za detekciju elektromagnetnog i/ili geomagnetnog zračenja. Poznato je da pčele, mravi i termiti koriste svoja geomagnetna čula kako bi organizovali migracije i kretanje u svojim staništima. Kod domaćih kokoši u dendritima (izdanci nervnih ćelija) postoji depozit željeza za koji se smatra da posjeduje geomagnetnu čulnost, a i kod sisara je prisutno ovo čulo.

Na primjer, pojedine vrste slijepih miševa mogu putovati duže putanje. Za ovakve poduhvate je potrebno da organizam posjeduje geomagnetne receptore. Rađen je eksperiment pri kom su slijepi miševi bili izloženi vještačkom elektromagnetnom polju. Ovo ih je zbunilo i poremetilo im raspoznavanje kretanja. Interesantno je da lisice koriste geomagnetnu senzitivnost pri lovu na glodare.

Kod ljudi nije izražena geomagnetna recepcija kao kod životinja, ali je postavljena direktno na područje koje može dokazati da ipak, teorije koje je postavio Mesmer su tačne. Nedavno je otkriven kriptohrom, vrsta proteina koji se nalazi u retinalnom djelu čovjekovog oka i može detektovati svjetlosni magnetizam. Ova molekula se još uvijek istražuje.

Kriptohrom i njegova moguća interakcija sa kosmičkom energijom i elektromagnetnim poljem minerala

Kriptohrom je flavoprotein. Flavoproteini u svojoj strukturi sadrže nukleinske kiseline. Ovo govori da je kriptohrom srodan DNK-u. Ovaj protein se nalazi u mikro i makroorganizmima. Obično kod biljaka kontroliše jednodnevni biološki ritam. Ovo su procesi koji se pojavljuju hronološki, u toku 24 sata. Kriptohrom je inače osjetljiv na plavu svjetlost koja ima najmanju talasnu dužinu.

Postoje dvije vrste kriptohroma, CRY1, koji reguliše jednodnevni ritam kod biljaka i insekata, i CRY2, koji skupa sa CRY1 ima funkciju da djeluje kao svjetlosno nezavisni inhibitor CLOCK (cirkadijurni lokomotorni izlazni kaput) transkripcijskog faktora i ARNTL gena (Aril Hidrokarbonski Receptor Translocirajućeg proteina 1). CLOCK ima funkciju cirkadijurnog pacemakera, što govori da on kontroliše dnevni ritam. Pored toga je primijećeno da u kliničkom kontekstu ima vezu sa uticajem na osobnost ljudi.

Direktno djeluje na osjećaj ugodnosti i empatije, što zaista jeste vezano za duhovne vrijednosti. ARNTL ima interakciju sa CLOCK transkripcijskim faktorom koji se još uvijek istražuje, ali se pretpostavlja da ARNTL faktor kontroliše sklonosti ka dijabetesu i hipertenziji u interakciji sa CLOCK faktorom, a razlog tome je što ovaj faktor i ovaj gen aktiviraju kodiranje hormona vazopresina, koji ima uticaj u zadržavanju i otpuštanju vode u organizmu.

Kada govorimo o aktivaciji CRY 2 kod čovjeka, moramo reći da je slična situacija kod vinske mušice. Prema novim dijagramima je utvrđeno da se na dnevnoj svjetlosti aktivira ovaj faktor, što govori da je reaktivan u retini čovjeka. Kao što smo već napomenuli, odgovoran je za vazopresin, koji kontroliše količinu vode u našem organizmu, a kao što sam ranije napomenula, u kristaloterapiji je bitna lunarna ili mjesečeva astrologija. A Mjesec je upravo nebesko tijelo koje ima uticaj na 80 posto vode na planetu (koja je došla meteorima koji su punjeni ledom). Ova voda je dio našeg organizma i bez nje ne možemo živjeti, pa samim time Mjesec ima uticaj i na vodu u našem organizmu.

Kod drugih sisavaca i nekih ptica, CRY2 omogućuje da vide geomagnetne sile, dok kod čovjeka ovo može biti povezano sa tom stranom individualnosti. Gledajući anatomiju mozga kod čovjeka, oči su doslovno izdanci mozga. Kao takve, one predstavljaju aperturu za svjetlosne podražaje, dok mi zapravo vidimo mozgom, a ne očima.

Poznato je da se kod ljudi procentualno više mozga koristi za viziju nego kod većine životinja. Samim time, to nas dovodi do teorije da je sasvim moguće da se CRY2 kod ljudi aktivira geomagnetnom silom, ali geomagnetna sila je receptovana individualnošću i neurološkim putem. Kako bi ovo saznali, moraćemo prvo ispitati i istražiti CRY1 i CRY2, kao i CLOCK i ARTNL. Za sada, ovo može biti samo teorija prema kojoj je upravo genetika ta koja nam daje izražene ili ne izraženo geomagnetne receptore.

Kada gledamo interakciju minerala sa čovjekom, bitno je naglasiti da svaka ruda u utrobi zemlje ima geomagnetno zračenje, a kao takvo ima uticaj na čovjeka. Teorija može biti da svoj uticaj vrši neposredno preko kriptohroma u kristaloterapijskoj metodi pri kojoj pacijent uzima preko retine (gledanjem) energiju minerala. Za sada, terapijski je pokazano da postoji djelovanje na zdravlje.

Takođe, čovjek prije osjeti zračenje minerala nego što ga vidi. Samim time postoji mogućnost da kristaloterapija vraća pozitivan odnos jednakosti polariteta između geomagnetnog polja čovjeka i planeta. Posebno zanimljiva je činjenica da fitoterapija (terapija biljem) ide uz kristaloterapiju, a sjetimo se da je CRY1 prisutan u biljnim organizmima. Interesantna je činjenica da ukoliko unesemo ishranom drugi organizam u naš, njegova DNK sekvenca se upisuje u naš organizam, kako bi se kasnije prepoznala ishranom. Budući da su i ovi spojevi srodni građi DNK, onda itekako imaju neki vid uticaja na organizam čovjeka ukoliko se unesu ishranom.

Interakcija našeg geomagnetnog receptora, kriptohroma, sa magnetnim poljem zemlje je onda evidentna, ali je definitivno u humanom organizmu predstavljena tako da detektuje duhovnim putem kosmičke sile, preko molitve, meditacije ili drugih procesa koji su shodni samo za čovjeka.

 

AnaDominik Rodić