Tek zaljubljeni otkrivamo nježnost i osjetljivost. Srodne duše nas nadopunjavaju, našu tišinu čuju, dah prepoznaju, zatvorenih očiju vide. Budi ljubav bez natjecanja, samo nježna, iskrena ljubav. Pokaži je tiho, dadni je bez straha, reci bez čekanja, ljubav će biti uzvraćena.

No, patnja je dio ljubavi. Živi je i proživi da bi je nadrastao. Ljubomora je strah od gubitka. Strah uzvraćaju slabi, ne znaju mnogi da je hrabrost voljeti i pokazati. Ljubav nije zatvor, ljubav ne mijenja put, ljubav ne stavlja prepreke i granice. Ljubav je podrška, a kritika može biti iskreno ukazivanje na greške i krive odluke.

Ljubav nije prelaženje preko prijevara i ljubavnih avantura, rušenjem svog dostojanstva i samopouzdanja. Ali ljubav je potrebno razumjeti i u fazi kušnji i izazova, odrastanja. Ljubav ne provjerava, ne sumnja, ne strahuje, prava ljubav daje slobodu.

Kada se izigra ljubav, u ime ljubavi se kidaju veze, tad i inat postaje jači od ljubavi i postajemo sebični. Osveta nije ljubav, iako se prolaze faze otpuštanja s osvetničkim željama. Reci da voliš, to nije slabost, reci da patiš, da želiš da je sve onako kako je bilo, da želiš vezu… No, nije nam ljubav uvijek uzvraćena, zato treba znati prepoznati, i stati.

Izvanbračne veze su ograničene od samog početka, jer prioritet je obitelj. Praznina neostvarenog odnosa izaziva bol, patnju, borbu da se nešto mijenja. A samo je potrebno da budemo jaki i kažemo – dosta je. Nekada je to kraj bračne veze, a nekada ljubavne avanture, koja se obično kao sve avanture idealizira, kao nešto što je dobro, ali neostvarivo zbog nesavladivih prepreka. No, u pravoj ljubavi sve se može, prepreke ne postoje, dovoljno je samo znati – što srce želi.

Čovjek sve doživi, različite odnose, bračne tajne prijevare i razne druge krize, no uvijek je potrebno znati što od svega ne treba očekivati. Treba znati svoje mjesto, jer podnositi i biti tolerantan u odnosu nije ljubav nego čista sebičnost. Radi nas samih potrebno je biti jak, i ponekad i prekinuti vezu.

Inspirirana ljubavlju, napisala sam ove retke, upravo jer ljubav, o kojoj svi sanjaju, postoji.

* * *

Svaki gubitak izaziva bol, tugu, žalost, razočarenje, ali takav događaj nas i pokrene u nekom drugom,novom smjeru. Kako se mijenja okruženje oko nas, mijenjamo se i mi. Bolno iskustvo ojača nam srce, i tek tada postajemo svjesni postojanja i prolaznosti, ali i vječnosti u beskonačnom vremenskom prostoru.

U duhovnoj dimenziji znamo svoje misije, ali u fizičkoj ih otkrivamo, iako se nekada pitamo od kuda nam snaga, znanje i hrabrost za koračanje zemaljskim stazama i suočavanje s neprilikama. Pitamo se, kako odrađivati zadatke kad umor prevlada i snaga pada, kad nam se ruše temelji sigurnosti i opstanka, kad nas napuste voljeni, kad nas bolest spriječi, ali tada nađemo volju, snagu, hrabrost i ljubav, da bi izdržali, nadvladali, pobijedili i naučili životne zadaće.

Volja, hrabrost, snaga i ljubav neka vas uvijek prate u zahvali Bogu za sve što je dobro u vašem životu i za sve ono što ste pobijedili, izdržali i nadrasli, kao i za ono kad ste se smijali, kad je bilo teško i kad je boljelo. Kad se molite, pritom i praštajte svojoj duši, koja zna i umije voljeti. Zahvalite anđelima, koji nas prate i čuvaju iz vječnosti u vječnost, spremni čekajući da nam pomognu.

Uživajte u snijegu, suncu, šumi, gradu, na plaži, bilo gdje. Dignite glavu i pogledajte ljepotu momenta. Nebo koje je isto u različitim bojama, nijansama, negdje tamno baca munje, izlijeva kišu ili snijeg, dok je negdje prozračno plavo, suncem obasjano i vrelo. Gdje god da ste, to je vaše mjesto. Volite vrijeme u kojem postojite!

S ljubavlju za vas,

 

Vesna Malović – Gagga