Većini ljudi poznat je osećaj zaljubljenosti, kada nas opčinjava uverenje da smo našli savršenu osobu, i tada osećamo “leptiriće u stomaku”, svet nam je lepše mesto, optimistični smo i dobro raspoloženje održavamo uprkos svemu.

Kažu da je tada “čovek lud od ljubavi”, i na neki način su u tome u pravu. Strast, igra osvajanja, neizvesnost i ceo svet koji se oko toga vrti, najčešći su opisi ovog stanja koje zaista tako zvuči i ustinu može biti čarobno.

“Odlepiti” za nekim

Neretko u šali kaže se za zaljubljene da su “odlepili”. Ali kada se malo zamislimo, shvatićemo da ovaj izraz dosta precizno opisuje ono što se tada u čoveku događa. Idealizacija partnera, koja stvara zaljubljenost, uključuje upravo odlepljivanje jednog dela slike osobe u koju smo zaljubljeni i to onog dela u kome su sve njegove negativne osobine. Dakle, zaljubljenost isključuje jedan deo slike partnera, odnosno jedan deo realnosti.

U prvim fazama odnosa možemo biti svesni dobrih i loših strana partnera, ali tako da dobri uvek nadvladaju loše. Tada kažemo: “Slatke su te mane” ili “Smetaju mi neke stvari, ali…”. Međutim, još uvek ne govorimo o zreloj ljubavi, iako ovo može biti dobar put ka njoj.

Jedan od uslova za prelazak zaljubljenosti u ljubav je realističan pogled na partnera, ali i stabilan seksualni identitet. Pored toga, od ključne važnosti je i zreli izbor osobe koju volimo. On uključuje zrele ideale i vrednosti, kao i ciljeve koji, pored toga što zadovoljavaju, daju i širi osećaj smisla.

Kao i put od zaljubljenosti do ljubavi, tako i mnoge druge naše osobine putuju od nekim manje zrelih do zrelijih formi. Dakle, od zaljubljenosti i idealizacije možemo razvijati odnos ka zreloj ljubavi, ali uz preduslov sopstvenog razvoja.

Zaljubljenost i ljubav

Psihološka zrelost je preduslov zrele ljubavi. Ona uključuje saosećajnost, brižnost, obzirnost i zainteresovanost za partnera. U zreloj ljubavi osećamo zadovoljstvo uspesima koje partner postiže, identifikujemo se sa bolom koliko i sa radošću partnera. Pored toga, ne gubimo lične granice i osećaj sopstvenog identiteta.

Podjednako je važno pitanje ličnog definisanja ljubavi. Jaka i isključiva vezanost za drugu osobu nije dokaz čiste ljubavi, kao što to mnogi ponekad tako definišu već je to zatvorena i isključiva ljubav koja ne daje i ne brine o drugome. Tako je i osuđena da sama sebe porazi. Iskre strasti i varnice između dvoje ljudi nisu ljubav, kao ni potpuno stapanje i gubljenje u odnosu.

Ljubav je davanje, a ne “padanje” (zaljubiti se, na engleskom “fall in love” – pasti u ljubav ).

Dok zaljubljenost može podrazumevati odnos sa sopstvenim idealnim fantazijama koje smo pripisali drugoj osobi, ljubav podrazumeva odnos sa stvarnom osobom, njenim realnim vrlinama i manama. Sa godinama, tačnije sa zrelošću, omogućavamo sebi da ovo uvidimo i dostignemo.

Ljudi u različitim životnim dobima dolaze na psihoterapiju upravo sa problemom zaljubljenosti. Problem ponekad leži u izboru partnera, koji je nedostižan, u braku ili koji želi samo površan odnos. Ponekad je sviđanje neuzvraćeno. Čovek može postati obuzet osobom toliko da zanemaruje druge aspekte svog života, pa oseća sve veće posledice usred toga.

Zaljubljenost, ljubav i godine života

Za zrelu ljubav je svakako potrebna zrelost. Međutim, kao što ni kapacitet za seksualni odnos ne garantuje seksualnu zrelost, tako ni godine života primano ne ukazuju na sposobnost zrele ljubavi. Uticaj zrelosti, ne samo da je veliki, već i neophodan preduslov ljubavi.

Sve ono što čini da nazadujemo, ali i stagniramo, ne napredujemo u životu – nije zrela ljubav, ma koliko bila intenzivna, uzbudljiva i naizgled privlačna. Zrela ljubav nosi sposobnost da se sa drugom osobom ostvari takav odnos koji je usmeren ka ličnom razvoju i razvoju druge osobe.

Radom na razvoju sopstvenih sposobnosti, koje čine zrelu ljubav, osoba sebi omogućava da nađe kompatibilnog partnera i ostvari zrelu ljubav. Međutim, to nije uvek tako. Ljudi mogu godinama ostati zaglavljeni u problemima ove vrste. Tako jedino što mogu osetiti je zaljubljenost i privid ljubavi, iznova i iznova vrteći se u začaranom krugu.

Tinejdžerska zaljubljenost

Zaljubljenost se često javlja, naročito kod tinejdžera, kada osobe prepoznaju puno međusobnih sličnosti. Tada “I ja isto” fraze zbližavaju ljude. Na taj način se zadovoljava potreba da se bude isti sa onim koji nam se dopada.

U ovakvim slučajevima spoznaja da neko “nije baš kao i ja” može biti ozbiljna pretnja za dalji razvoj odnosa. Kako bi se održao osećaj jedinstva preterano se naglašavaju sličnosti, a razlike manje primećuju i izostavljaju. Deluje loše ukoliko partner ne razmišlja na isti način ili ne voli iste stvari. Različitost nije dozvoljena, jer onda nismo “srodne duše” u stalnom skladu.

Ono što u ovom slučaju svakako može biti primamljivo je izostanak konflikta usled “brojnih sličnosti”, ali kako govorimo o nerealnom odnosu, ovo je samo privid. Vremenom se slika jedinstva ugrožava i iskrsava “tamna strana” ove vezanosti. Ostaje da se veza prekine i izgubi svaka mogućnost za ljubav.

Naravno, na početku odnos se gradi na nekim zajedničkim karakteristikama, sličnim interesima i životnim uverenjima. Kod tinejdžera je to možda muzički ukus, a kod starijih ljudi životni pogledi i stavovi.

Međutim, spoznaja da se kompatibilnost može zasnivati i na razlikama, važna je za dalji razvoj odnosa. Želja za “blizanaštvom” je samo primer potreba koje se vremenom mogu prevazići. To je jedna od iluzija koju najčešće godinama napuštamo, a time i otvaramo vrata kvalitetnoj vrsti odnosa.

Prepreke na putu zrele ljubavi

Zaljubljivanje može voditi ka ljubavi, ali za to nemamo garancije. Da bi iz faze zaljubljenosti prešli u ljubavni odnos, moramo biti realni u pogledu osobe koja nam se dopada. Moramo biti sposobni da uvidimo realne kvalitete koje ta osoba poseduje, kao i da budemo realni u pogledu potreba koje ta osoba može da nam zadovolji. Posebno je važan način na koji biramo partnera.

Puno je prepreka i na ovom putu. Ponekad je problem u preterano centriranošću na sebe i/ili nesposobnošću da se drugi voli. Ponekad problem leži u potrebi da se drugi menja prema ličnim zahtevima ili u potrebi za nekom vrstom takmičenja.

Vidimo da postoji puno prepreka ka zreloj ljubavi. Činimo puno grešaka iz različitih razloga. Ne mogućnost prelaska iz faze zaljubljenosti u ljubav stvara mnoge probleme čije posledice osetimo kada se “osvestimo”. I često baš to i fali – svest o određenim aspektima koje smo zanemarili.

Dakle zaljubljenost može biti lepa i voditi ka odnosu koji nas još više ispunjava, ako na tom putu prihvatimo određene saveznike. To su uvidi o izborima koje pravimo, svesnost sebe i svojih potreba kao i partnerovih potreba, samospoznaja, želja za rastom i razvojem, zahvalnost i sposobnost praštanja.

Često grešimo kada zaljubljenost i ljubav posmatramo kao nešto što se prosto desi, spontano i kada imamo bajkovite fantazije i predstave odnosa. Svi ti euforični doživljaji mogu uticati na naše dalje izbore i najčešće se neslavno završavaju, jer ljudi dalje ne razviju odnos i ne rade na sopstvenom razvoju sposobnosti za zrelu ljubav.

Zrelošću učimo da razvijamo sposobnosti potrebne za zrelu ljubav i prevaziđemo nezrele forme ljubavi. Međutim, puno negativnih iskustava sakupljenih sa godinama mogu razviti i sve veći strah od vezivanja i ljubavi koji često nadvlada potrebu za bliskošću i odnosom.

Zaljubljenost, ljubav i brak

Naićićemo na opis sreće kroz ubeđenje da smo voljeni, radi nas samih, ili još preciznije, uprkos nas samih. Da bismo nekog zaista voleli i da bi neko voleo nas, moramo ga videti celovito, sa svim vrlinama i manama koje čine tu ličnost.

Zaljubljenost nam to ne dozvoljava. Ona je lepa, uzbudljiva i podstiče nas na dalji kontakt sa nekim, ali ne i mogućnost da vidimo sve aspekte osobe u koju smo zaljubljeni, pa samim tim ni da imamo realan odnos sa nekom osobom. Zaljubljenost nije garancija daljeg dubljeg i ispunjavajućeg odnosa, ali može mu prethoditi.

Ljubav nije isto što i zaljubljenost. Međutim, ljubav nije ni, samo intimnost, seksualna privlačnost, dobra komunikacija i zajednički pogled na život, ona je i više od toga. Sebičnost udvoje, otvorenost, prisnost, sposobnost za “korisnu svađu” – sve su to njeni elementi, ali je kruniše odluka da ćemo živeti za neku osobu uključujući sve njene osobine, vrline i mane, samo njoj svojstvene. Ljubav je čin volje i individualna privlačnost.

 

Ivana Paunović