Zamisli kakve kosti treba imati da iznesu tu ludost u kojoj vapiš? Jer tjera te na pomicanje svega što nikada nisi želio pomaknuti. I gledaš, siječeš svoj pogled o bol i pristaješ da budeš sve od čega si nekada bježao. Jer drži te, nevidljivo zakačenu među dlanovima i kao da samom mišlju drhti tvoje počinke kože.

Zar si umeo ikada da zaboraviš kako izgleda kada se sasijeku putevi nekih prošlih života, pa kada poglede ukrstiš u nekom vremenu, samo tebi datom. I onda, svaki puta iznova, ponavljaš sebi, nema smisla, a tako se savršeno uklapa negdje u tebe to ispucalo parče tuđih koraka.

Imaš li barem jednu osobu na svijetu kojoj si sam dodijelio ime? Tu vrištajuću sonatu koja proizvodi tvoj najglasniji muk.

Venera u Ovnu i Mars u Lavu grade trigon na nebu gotovo dva tjedna. Sipajući vatreni val na odnose. Kucajući u ritmu bljeska. Dinamično. Jako. Žarko. Sve želje života u ljubavi sada su moguće.

Ovi dani nose razrješenja. Obustavljaju dileme. Donose korake i konkretna djela. Dobitke koje ste sanjali na svim razinama. Oslonac na koji uvijek možete pasti. Izjašnjavanja onih koji su do sada šutjeli. I onih koji nisu znali šta dalje sa vama.

Čak i ako se ništa ne dogodi, događa se u sjeni. To trebate znati. Ako je ovih dana vakuum u realnosti ili zastoj u istoj, ne znači da se ispod površine ne odvijaju procesi. Možda ne vaši, ali tuđi svakako. Možda polako i sporo i negledljivo, ali otisci ostaju.

Netko možda preslaguje svoj let ka tebi, a da o tome ni nemaš pojma. Možda ni ne trebaš znati. Možda šutimo jer razvrstavamo sebe i emocije. Pripremamo. Rješavamo sami sa sobom neke strahove. Ostavštine. Ostatke ostataka.

Možda neki metu svoju prošlost i brišu prašinu koja je napadala. Možda sabiru maglu, da ih kasnije jasnije vidite. Možda neki stavljaju pečate na neke prošle priče da bi mogli da se obećaju nečem novom. Možda svatko vodi svoje bitke i baš zato se ne događa ništa.

A možda se jednostavno moramo dogoditi sebi. Pronaći tu snagu. Potvrditi svoju vrijednost. Ne pristajati na ništa manje od apsolutnog. Jer dok brojite dileme i glasove. Dok pokušavate shvatiti što tamo netko misli o vama. Šta vam nije rekao ili što sve treba da vam kaže. Dok se raznosite pitanjima bez odgovora.

Dok u sebi tražite krivca. Dok nesigurno koračate u želji da nešto ne slomite, što ako ste vi to slomljeno staklo? Što ako svakim prodiranjem sami sebe režete. Što ako ste pukli toliko glasno da vas nitko nije čuo. Što ako pokušavajući da spasite nekoga, ne spašavate sebe?

Pitanja u vašoj glavi su bespotrebna. Znajte svoju vrijednost. U njoj nema mjesta za dileme. Višestruke prilike. Niti za to da budete drugi. Treći. Deseti. Nedorečeni. Neshvaćeni. Ne prihvaćeni. Prevareni. U sjeni. Zaboravljeni.

Jer shvatit ćete: ne treba braniti neobranjivo. Treba vas se osvajati. Neosvojivo. U ljubavi vam mora biti dobro, loše možete živjeti i sami. I što god se ovih dana događalo u vašim emotivnim životima, ne izbjegavajte suočavanja: Pojavite se. Nemate što izgubiti.

 

Sanja Paraminski Aisha