Danas znamo da su znaci stekli svoje vizualne prikaze u obliku kakav su nam poznati (Ovan, Lav, Djevica..) na temelju konstelacije i mitova povezanih sa njima uglavnom kroz kulture na području drevne Mezopotamije. Ali isto tako uz pomoć Ptolomeja i njegovog “Tetrabiblosa” otkrivamo da su simbolike i vladarstva koja se za znake vezuju više vezana za same karakteristika godišnjih doba nego za konstelacije kao takve.

Za uzrok godišnja doba imamo Zemljinu revoluciju i nagiba naspram Sunca, a ishodišta svoja imaju u mjestima ekvinoksa i solisticija zbog čega nam je važna proljetna točka precesije. Ova točka konstantno kruži po konstelacijama u pozadini i tako pomjera mjesto nastanka ekvinoksa i solisticija kroz zodijačke konstelacije na ekliptici. Zapravo pominjem Ptolomeja zbog toga što on to eksplicitno navodio i svjestan je precesije.

Same karakteristike znakova naravno nastale su kroz duži period na koji su razni umovi imali svoj utjecaj. Pod time se misli kojem znaku dati kojeg vladara, element, raspored elemenata, karateristike (pokretan, fiksan, prelazni) i mnoge druge. Zabune koje su ovdje nastale leže u tome da znaci zodijaka i zodijačke konstelacije u to vrijeme bile približno izjednačene (proljetni ekvinociji padao u sidrealno konstelaciju Ovna).

Ali mnoge simbolike su zapravo protekle iz karakteristika godišnjih doba više nego iz mitoloških kodova konstelacije kao takve. Jer nisu svi astrolozi u to doba bili jednakog mišljenja niti su svi poznavali detaljno precesiju. Drugim riječima, u ta vremena proljetna ravnodnevnica (ekvinoks) svakako je padala u konstelaciju Ovna i Vage (a koji danas pada u konstelaciju Ribe-Djevica). Pa nije bilo sasvim očito kao što je danas.

Đotiš ili indijska astrologija ostala je po tom pitanju nepromijenjena i bazira se na sidrealnom zodijaku, ignorira precesiju i započinje svoj zodijak sa 0 sidrealne konstelacije Ovna umjesto 0 Ovna “znaka” koji otpočinje na mjestu proljetne ravnodnevnice na ekliptici. Kad bi otpočelo proljeće mi bi prema Đotišu (sidrealna astro.) vidjeli konstelaciju Ribe u pozadini sunčevog diska pa bi rekli da je Sunce u Ribama. S obzirom da su Ribe vezane za element vode tada ne bi smo mogli povezati solarni princip sa njima a što puno bolje opisuje rađanjem proljeća (više svijetla, topliji i duži dani).

Također zimski solisticiji imao bi za pozadinu konstelaciju Strijelac koji je vatra, pa se hladni Saturn ne bi a ni zima uklapala u vatrenog Strijelca (po tropima bi bio znak. Jarac na redu). Dok je kvalitet znaka Ovna kardinalnost i pokretanje jer otpočinju topliji i duži dani što se vezuje uz vatru i solarni princip, taj kvalitet ne bi smo mogli povezati sa konstelacijom Ribe po sidrealnom. I tako uglavnom više manje za sve znake.

Tropski zodijak prati trope, sezonske promjene sa Suncem u središtu. A upravo dodjeljivanjem Suncu znak Lava, vladanje ljetom, toplinom i generalno upravljanjem živim svijetom postavlja se temelje za određivanje daljnjih vladarstva drugih planeta znakovima. Jer svi ostali planeti s obzirom na Sunčevo vladarstvo znakom Lav su dobili svoja vladarstva i uloge naspram njega.

Kada u tropskom zodijaku nastupi znak Lava, tada po sidrealnom imamo Rak u pozadini što odudara samim time jer se Rak veže za element vode i logičnije je povezati maksimalnu vrućinu i eksponenciju Sunca sa vatrenim znakom Lav. Po sidrealnom će jednog dana proljeće padati čak i u znak Škorpije i bilo koji drugi znak.

Koristeći sidrealni zodijak, upitno postaje i postojanje podjela na 12 konstelacija, pošto longitudu dodiruje i 13. konstelacija Zmijonoše (Ophiuchus), kao i 14. konstelacija Kit (Cetus) koja se ubacuje između Ovna i Ribe.

Zaključak: Iako su figure koje žive u znacima/konstelacijama tropske i sidrealne astrologije iste. Same simbolike, značenja, elementi pa i vladarstva vezano za pojedina godišnja doba puno više odgovaraju tropskoj astrologiji. Same simbolike i njihovi začeci protekle su negdje u doba kada su tropski i sidrealni zodijak bili izjednačeni.

Međutim jedna struja astrologa nije primijetila ili je s namjerom nastavila da prati drevnu mezopotamsku tradiciju (zanemarujući ulogu precesije) dok se u kasnom helenizmu ipak više budila svijest o ulozi precesije na zodijak. Naravno obje strane imaju svoju specifičnu ulogu u svoje vrijeme na razvoj astrologije. Međutim ipak po svemu sudeći, moj je osobni zaključak da je tropska astrologija “the real deal”, istinski bolje prikazuje odnos čovjeka i prirode, prirode i kauzalnih elemenata i zakona Univerzuma.

No to ne znači da Đotiš majstori ovo nisu uzeli u obzir, s obzirom da oni u svome sistemu imaju i drugačije tehnike koje su više usklađene i prilagođene sidrealnom što ne mogu da prosudim. Ono što je za mene sasvim sigurno jeste da nema mnogo mjesta za postojanje dva zodijaka. Jer kada bih računao temperament jedne osobe prema sidrealnom i tropskom dobio bih potpuno različitog čovjeka, karakteristike ili odgovore. Neka svako o tome sam prosudi za sebe. Nisam pobornik izmišljanja dodatnih filozofija za popunjavanje velikih praznina kada govore da jedno više izražava “karmičko” a drugo “sudbinsko” u nama pa samo brzo prebacim tu stranicu.. I to je to.

 

Mirko Maričić