Irjina poezija

alt

IRJINA POEZIJA

Tada kada su oni već duboko u transu Tvoga nametnutog delirija!   Toliko je ugodan, toliko je opipljiv… Mogla bih u njemu umrijeti, zamotati svoje Silovane misli, svoj trepet, Sve, sve svoje… njihovo… Tuđe, mila moja, riječ tuđe.                                            Nisi li svjesna? Ukrašena kroničnim altruizmom, A opet pitam se kako si to naslijedila? Gledam te dok spokojno, potajno u maglici Bolesna slažeš svoju mrežicu, diviš joj se; Jer to […]

Više