IRJINA POEZIJA
Tada kada su oni već duboko u transu Tvoga nametnutog delirija! Toliko je ugodan, toliko je opipljiv… Mogla bih u njemu umrijeti, zamotati svoje Silovane misli, svoj trepet, Sve, sve svoje… njihovo… Tuđe, mila moja, riječ tuđe. Nisi li svjesna? Ukrašena kroničnim altruizmom, A opet pitam se kako si to naslijedila? Gledam te dok spokojno, potajno u maglici Bolesna slažeš svoju mrežicu, diviš joj se; Jer to […]
