Slušanje daje mir razgovoru.

Ono obezbeđuje povezanost,

i otvara put ka harmoniji

sa sobom, sa drugima.

U današnjoj svakodnevnici veoma je veliki izazov da budemo saslušani, da nas neko sasluša. Svako od nas želi da bude saslušan, da ga druga strana čuje. Svi ćemo se složiti da su nam drugi potrebni za rast, razvoj, uspeh.

Mi smo društvena bića i teško je da možemo sami sve, da možemo sami uspeti. No, ponekad zaboravimo koliko je to važno, odlutamo i nismo prisutni u razgovoru sa drugima, zavedeni telefonima, tabletima, internetom.

Kada slušamo nekoga, mi u stvari šaljemo poruku toj osobi da je poštujemo.

Ne moramo se uvek usaglasiti sa onim što naš sagovornik govori, ali poželjno jeste da mu pružimo priliku da iznese ono što ima da kaže. To ćemo uraditi upravo tako što ćemo mu ukazati poštovanje, slušajući ga.

Pre nego što nas neko čuje, potrebno je da pokažemo da jesmo tu, da mi čujemo drugu stranu.

Smatram da je važno da se podsetimo vremena, gde smo delili zaista trenutke sa sobom, sa drugima, kada smo bili istinski tu.

 

Pred vama su neki od osnovnih koraka, koji vas mogu dovesti do toga da zaista čujete drugu stranu:

– Prvi korak jeste da se fokusirate na drugu stranu, na to što ona ima da kaže. Izraziti poštovanje sagovornika.

– Drugi korak jeste da aktivno slušate. Odnosno, umesto da pregledate po svom telefonu, tabletu, kompjuteru, novinama, budite prisutni u komunikaciji i to pokažite. Direktan kontakt očima i klimanje glavom su zaista dobri pokazatelji da nekoga slušate.

– Zatim, sledeći korak jeste da ponovite ono što je vaš sagovornik rekao, ukratko. Napravite mali rezime koristeći se ključnim rečima.

– Izbegavajte da iznosite neprikladne komentare ili komentare koji nisu uopšte povezani sa temom.

– Osmehujte se.

– Postavite pitanja svom sagovorniku, kako biste ga podstakli da nastavi sa svojom pričom. Ovakvim ponašanjem mi ukazujemo sagovorniku da nam je interesantno, da želimo da saznamo još informacija o datoj temi.

– Nemojte prekidati sagovornika, bez obzira da li ste se u određenom trenutku setili nečeg što je povezano sa temom. Ukoliko zaista postoji opravdan razlog za prekid komunikacije, poželjno je da se izvinite uz poštovanje sagovornika.

– Nemojte osuđivati ni rečima, ni neverbalno (mrštenje, odmahivanje glavom i drugo). Ukoliko vaš sagovornik iznosi neke informacije koje se vama ne dopadaju ili iz nekog razloga vama nisu prihvatljive imajte na umu da nije uvek u redu iznositi sve što mislimo. Naravno da to ne znači da treba da odobravate, to samo znači da nećete najiskrenije pokazati, reći vaše istinsko mišljenje.

– Ukoliko vam postane dosadno ili neudobno, promenite svoj položaj i ostanite u fokusu sa vašim sagovornikom.

Kao što mi primetimo da li nas sagovornik sluša, tako i naš sagovornik isto primeti.

 

Ukoliko se do sada u nekim odnosima pokazalo da vaše reči nisu doprle do druge strane, možda je vreme da preispitate:

– da li uopšte ima smisla pričati;

– kako jasnije da izrazim ono što mislim;

– šta je potrebno da uradim kako bih postigao/la uspeh (odabir trenutka / mesta za razgovor, priprema za razgovor, postavljanje pitanje sagovorniku šta on misli o tome da se obavi razgovor na temu, i drugo)

Ukoliko želimo da budemo saslušani, važno je da smo spremni da saslušamo.

S ljubavlju,

 

Tijana Turudić