Prosto rečeno, “radovanja planeta” su mundane kuće u kojima svaka pojedinačna planeta najviše uživa, odnosno najsrodnije su njenoj prirodi, koju u tim kućama može izraziti više nego u drugima. U tom smislu, predstavljaju i vid slučajnog dostojanstva, koje planeta može imati.

Stoga se Venera raduje u petoj kući, koja se povezuje sa potomstvom te zabavom i užicima, pa tako može biti ojačana, ukoliko je tu postavljena, budući da njenom karakteru fundamentalno odgovara takvo mjesto. Veliki benefik Jupiter se raduje u 11. kući “dobre sreće, dobročinitelja i prijatelja”, i kada je tu postavljen, tradicija ga smatra osnaženim.

Merkur se raduje u prvoj kući u kojoj može imati značajan uticaj na intelekt i sposobnost da se izrazimo kroz elokvenciju. Mjesec, tradicionalni signifikator poruka, kurira i pisaca, raduje se upravo u trećoj kući, koja prirodno i vlada navedenim oblastima.

Sunce, budući da je tradicionalno povezivano sa proroštvom, divinacijom i spoznajom istine, raduje se u devetoj kući, kući savjeta, divinacije, vođstva i religije. Malefik Saturn raduje se u 12. kući, koja podržava temu ograničenja, dok se Mars raduje u šestoj kući, koje se generalno smatra nesrećnom, obzirom na svoje konotacije bolesti i teških poslova.

To je neka osnovna postavka koja djeluje sasvim smisleno. No, međutim, postavlja se pitanje kakav “logos” stoji iza takve postavke. Budući da je astrologija jedan koherentan sistem u mnogome zasnovan na principima hermetizma, to ćemo se ovdje detaljnije pozabaviti tim pitanjima.

Djeluje da su radovanja svojevrsni osnov za konvenciju, po kojoj su i data imena nekim kućama. Umjesto imenovanja kuća po brojevima, počev od izlazećeg znaka (na primjer “5. kuća”), nekad su one bile označavane specifičnim imenima. Uobičajena imena u helenističkoj tradiciji povezana sa radovanjima planeta su:

Deveta kuća se označava kao “kuća Boga” ili prosto “Bog” (Theos)

Treća kuća se označava kao “Boginja” (Thea)

Jedanaesta kuća se naziva kućom “Dobrog Duha” (agathos daimōn)

Peta kuća je kuća “Dobre sreće” (agathē tuchē)

Šesta kuća je označena kao “zla sreća” (kakē tuchē)

Dvanaesta kuća je “Zao duh” (kakos daimōn)

Prva kuća se naziva i “krma” (oiax), poput krme broda.

Ostalim kućama su, takođe, davani nazivi, iako direktno nemaju veze sa radovanjima, budući da se u njima nijedna planeta ne raduje:

Druga kuća se naziva i “Vrata Hada” (Haidou pulē)

Osma kuća je označena kao kuća “Mirovanja” (argos)

Deseta kuća je Zenit, vrh neba (mesouranēma)

Sedma kuća je označena kao “mjesto zalaska” (dusis)

Četvrta kuća kao “podzemlje” (hupogeion)

Kao što se može primijetiti, ugaone kuće (4., 7. i 10.) su čisto deskriptivni nazivi usled njihove astronomske pozicije.  Međutim, kod drugih kuća se takva veza ne može ustanoviti, već je očito uslovljena planetama, koje se u njima raduju. U devetoj kući, kući Boga, raduje se Sunce. Nasuprot njemu, u trećoj kući Boginje, raduje se Mjesec.

Dva benefika Jupiter i Venera povezuju se sa dvjema benefičnim kućama, kućom “dobrog duha” (11.) i kućom “dobre sreće” (5.).  Sa druge strane, dva malefika, Saturn i Mars povezani su sa dvjema lošim kućama, nazvanim kuća “zlog duha” (12.) i kuća “zle sreće” (6.).

Ova bliska povezanost između značenja imena datim kućama i astrološke simbolike planeta, koje se raduju u njima, impliciraju određenu vezu između ta dva koncepta. Ovu vezu potvrđuje i astrolog iz 4. vijeka, Firmicus Maternus, koji u uvodu svog “Mathesisa” navodi da se peta kuća “naziva kućom Dobre Sreće, jer je to kuća Venere”.

Slično tome, on kazuje i da se šesta kuća naziva kućom loše sreće,”…jer je to kuća Marsa”. Kasnije, u tom istom vijeku, astrolog Paulus Alexandrinus navodi da je treća “kuća Mjeseca”, peta “kuća Venere”, šesta “kuća Marsa”, i tako dalje.

 

Osnovni obrasci radovanja

Od mnogih obrazaca u rasporedu radovanja, dva se ističu. Prvi je povezan sa helenističkom doktrinom sekti. Prema ovoj doktrini, planete su podijeljene u dvije “grupacije” ili “sekte” (hairesis). Postoji dnevna ili diurnalna sekta, predvođena Suncem, i noćna ili nokturnalna sekta, predvođena Mjesecom.

Planete su potom podijeljene jednako na te dvije sekte, tako da svaka sekta prima po jednog benefika i malefika. Jupiter i Saturn se pridružuju Suncu, kao dnevne planete, dok se Venera i Mars priključuju Mjesecu kao noćne. Merkur je neutralan, pa se priključuje dnevnoj sekti, kada se pojavljuje kao jutarnja zvijezda, odnosno noćnoj, kad se pojavljuje kao večernja zvijezda.

Obrazac koji je odmah evidentan u rasporedu radovanja jeste da su tri dnevne planete grupisane zajedno u gornjoj hemisferi karte, dok onim noćnim pripada donja polovina karte, ispod zemlje.

Ovo je izgleda povezano sa još jednom odvojenom doktrinom povezanom sa sektama, po kojoj se dnevne planete raduju kad su iznad zemlje po danu i ispod zemlje po noći, dok suprotan princip važi za noćne, odnosno da se raduju kad su iznad zemlje po noći i ispod zemlje po danu.

Merkur, budući da je sposoban da se pridruži bilo dnevnoj ili noćnoj sekti, raduje se u prvoj kući, koja je jedna od samo dvije kuće u kojima, kada se planeta nađe, može biti na bilo kojoj strani horizonta, a da pritom bude u istoj kući (usled upotrebe sistema cijelih znakova u helenističkoj astrologiji).

U vezi sa ovim obrascem u odnosu na sekte, primjetno je da se luminari, benefici i Merkur raduju u tako zvanim dobrim kućama, koje aspektuju izlazeći znak nekim od klasičnih aspekata (odnosno konjunkcija, sekstil, kvadrat, trigon ili opozicija), dok se dva malefika raduju u dvjema “lošim kućama”, koje ne formiraju takav aspekt prema izlazećem znaku.

Međutim, radovanja se izgleda mogu još objasniti i po triplicitetnoj osnovi, odakle je moguće da vode čak i porijeklo. Stariji sistem tripliciteta svaki pojedinačni element vezuje za dvije planete, pozniji sistem dodaje i treću u ukupnu šemu, kao korektivni faktor, odnosno, faktor uravnotežavanja.

Na ovaj način naizgled nespojivi bivaju spojeni – zemlja i vatra, u slučaju vatrene grupe znakova preko participirajućeg vladarstva Saturna nad vatrenim elementom, ili vatra i voda preko prvog vladarstva vatrenog Marsa nad vodenim elementom. Triplicitetna šema je prva karakteristika metodologije helenističkog astrološkog autora Doroteja iz Sidona, i ona izgleda ovako:

Vatra: danju Sunce, noću Jupiter (korektivni Saturn)

Zemlja: danju Venera, noću Mjesec (korektivni Mars)

Vazduh: danju Saturn, noću Merkur (korektivni Jupiter)

Voda: danju Venera, noću Mars (korektivni Mjesec)

Radovanja, tako, mogu biti objašnjena činjenicom da planete okupiraju sektore oko 4 horoskopske tačke (ascendenta, MC-a, descendenta i IC-a), na taj način što MC-u pripada vatreno vladarstvo, pa Jupiter dobija 11. kuću za radovanje, a sa druge strane vrha Sunce odlazi u 9. kuću. Vazdušni triplicitet se dovodi u vezu sa ascendentom na isti način na koji i prvi, proljećni ekvinocij sa proljećem, pa Saturn biva egzaltiran u 12. kući, a Merkur u 1. kući.

Sam grafički simbol za Merkura opravdava ovu šemu iz mistične perspektive. Glif za Veneru, simbola čulne žudnje, “obogaćen” je poluoreolom, simbolom racionalne kontemplacije, koji čovjeka čini jedinstvenim bićem. Na ovaj način, njegova racionalna snaga dolazi pod kontrolu Duha kojeg simbolizuje Sunce sa kojim ascendent ima direktne veze. IC ili tačka donjeg meridijana pod opsadom je vodenog tripliciteta, odnosno Venere od strane 5. kuće i Mjeseca od strane 3. kuće.

Na kraju, ekscentrični muški, a vladar ženskog elementa, Mars, suvereno i samostalno dobija prostor oko descendenta, odnosno 6. mundanu kuću. Šema na ovaj način kompletira parove benefika, malefika i luminara. Jupiter dolazi na 180 stepeni sa Venerom, Saturn sa Marsom, a Mjesec sa Suncem. Merkur kao androidna komponenta neutralan ostaje na prvoj tački.

Na kraju, sve napisano se možda najbolje može predočiti slikom:

ZeljkoTRadovanjaPlaneta1

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Izvori:

– “The Planetary Joys and the Origins of the Significations of the Houses and Triplicities”, Chris Brennan

– Nataša Karalić Koprivica, blog tradicionalne astrologije

– “Planetary joys”, tutorial by Deborah Houlding

 

Željko Tomović