“Zamislite tu svijest kao okean,

ne znate gdje je kraj,

a gdje početak

jer sve predstavlja jednu cjelinu

(zamislimo da taj okean okružuje kompletnu planetu bez kontinenata).

Svaka duša je jedna kapljica u tom okeanu,

 tako da Boga nema bez Tebe jer kapljica čini okean, 

ali nema ni Tebe bez Boga, jer okean drži sve kapljice na okupu.” 

(Dejvid Ajk, britanski pisac)

Mi plivamo u tom okeanu.

Gledajući na raznolikost i kompleksnost života, neizbježno dolazimo do pitanja šta je zapravo uzrokovalo njegovo bujanje na planeti Zemlji. Da li dragocjenost života u svim tim bojama zaista predstavlja puku profanaciju evolucije (1), ili pak usmjereni uticaj prirodne inteligencije? Da li postoji inteligentni dizajn prirode koji se nadovezuje na taj inteligentan uzrok?

Darvin je Izvor na planeti Zemlji pokušavao poistovjetiti sa razgranatim drvetom, na kojem dno stabla predstavlja prvobitnu živu stanicu, a grane novije vidove života koji su tokom hiljada i hiljada godina evoluirali od prvobitnog živog organizma. Sa razgranatim drvetom, Darvin je želio objasniti kako su postale grane i krošnje na stablu života, odnosno kako je “prirodna selekcija” mogla modifikovati prirodne organizme, tokom hiljada godina, kako bi na kraju mogle proizvesti raznolikost biljnog i životinjskog svijeta koja popunjava prirodu danas. Naravno, kada se opet povratio nazad do dna stabla, koje predstavlja početak prvog života na planeti Zemlji, imao je jako malo toga da iskaže, jer nikako nije mogao objasniti kako bi primarni oblik života mogao postati od nežive materije.

Putem mojih vizija, koje predstavljaju zbir uticaja astralno – meditativnih putovanja, rekao bih da zapravo postoji sedam realiteta, tako zvanih “plodova” na tom “Drvetu Života”. Drvo Života pravilno reflektuje vezu između makrokosmosa i mikrokosmosa, oličava prirodu duše, a tako i koncept života, dok njegove bujne krošnje na granama predstavljaju dimenzionalne realitete za raznolika bića koja egzistiraju u njima. Trenutna realnost se može interpretirati kao otvorena knjiga, a budućnost kao krošnja drveta gdje svaka njena grana predstavlja jednu moguću varijantu budućnosti. Priroda realnosti konstantno daje plodove i tako održava realitete u životnom bogatstvu.

Tako da, prvi nivoi svjesnosti su zaista jako poznati, tačnije prva tri denziteta (2) svjesnosti, odnosno realiteta egzistencije. U mogućnosti smo konstatovati da ljudsko biće postoji u trećem, i da je upoznato sa prva dva. Svaki denzitet ima referentne zakone. Trenutno, pažnju posvećujem kratkoj interpretaciji prave prirode realiteta (3), njihovoj međusobnoj povezanosti i interakciji.

Prvi nivo svjesnosti odnosno organske egzistencije predstavlja najraniju fazu kreacije i oličavaju ga primarni organski elementi poput vode, zemlje, minerala, vatre, vazduha, kristala, sunčeve svjetlosti. Oni su proizvod Zemljinog života i njihovom uzajamnom kondenzacijom oblikuje se trodimenzioni organski realitet. Njega oličavaju okvirna učenja kako da se kombinuju primitivni biološki organizmi. Kako denzitet ide prema gore, tako i život postaje raznovrsniji, sadržavaju?i u sebi više bogatstva, informacija i inteligencije.

Drugi nivo organske egzistencije predstavljaju biljke i životinje. Njihov život oličavaju aktovi u vezi sa biološkim životom, opstankom, adaptacijom, kompeticijom, grupnim organizovanjem, kao što se to i primjećuje kod životinja.

Odlikuje ih grupna svijest, kao i tendencija za manipulisanjem sa organskim elementima iz prvog nivoa. Organizmi drugog nivoa mogu posjećivati prvi nivo (primjer, riba i voda – voda je svjesna ribe u njoj, ali je i riba svjesna vode u kojoj živi).

Tako da, u mogu?nosti smo primjetiti da su uzajamno svjesni jedni drugih u pogledu prisutnosti, ali ne i prilikom korišćenja (manipulacije) energetskih izvora koje instinktivno odabiru.

Treći nivo svjesnosti jako je poznat ljudskim bićima jer mi operiramo u njemu. Oličavaju nas brojne tendencije poput pretenzija za dominaciju u društvu, osjećaja za hijerarhiju, ega, teritorijalnosti, opstanka, zadovoljavanja motivacionih potreba, instinktivne ljubavi, mržnje, prirodnih strahova, emocionalnih reakcija, zloupotrebe tehnologije. Neke od njih smo samo prenijeli iz drugog denziteta (majčinski instinkt, prim. prev.), a neke usvojili u trenutnom, trećem denzitetu.

Mi “komuniciramo” sa primarnim organskim elementima (voda, zemlja, vatra, vazduh), živim bićima iz drugog nivoa (biljke i životinje) i koristimo se njihovim energetskim potencijalima. Mi živimo istovremeno u prvom i drugom denzitetu, i tako koristimo njihovu energiju. Na primjer, pijemo vodu, koristimo vatru, zemlju, sunčevu svijetlost, udišemo vazduh, jedemo biljke i životinje. Nerazdvojiva od trećeg denziteta je i priroda reinkarnacije koja uključuje navlačenje “vela zaborava“ poslije ulaska u inkarniranu fazu.

Vrijeme za inkarnirana bića prividno te?e unaprijed, ali vrijeme za bi?a koja se nalaze životnom tranzitu zapravo ne postoji.

Tako da, tre?i denzitet se može nazvati i planom separacije, jer se u njemu ?ovjek odvaja od sje?anja, lekcija ranijih života, iskustvenih obrazaca vrste, tog esencijalno intuitivnog znanja sa kojim su delfini lovili ribu, a laste pronalazile put na jug.

Mi u trećem denzitetu dosežemo puno zreliji nivo svijesti od izvornih organskih elemenata, flore i faune. Mi koristimo tehnologiju kako bi ubrzali tok života, manipulirali prostorom i vremenom, a bolje upoznali planetu Zemlju, otkrili njena bogatstva i pravu prirodnost materijalnog realiteta. Njena zloupotreba uzrokuje jake posljedice na Zemljin ekosistem, a tako i na evolutivni zamah čovječanstva. Mi se njom odvajamo od nekadašnjih životinjskih potencijala poput instinkta (intuicije), ne osjećajući prirodu i ne poštujući život.

U ovom realitetu, mi zapravo uviđamo da se životinje i biljke nalaze u većoj harmoniji sa njihovom prirodnom okolinom i da imaju jasniju međusobnu komunikaciju. Isto tako, emocionalni sklop čovjeka u trećem denzitetu biva sve više osjetljiviji budući da je izložen konstantnom uticaju bića iz sledećeg, četvrtog neorganskog realiteta.

Četvrti nivo svjesnosti predstavlja neorganski realitet koji se po nekim elementima jako razlikuje od materijalnog i organskog na kojem trenutno operiramo. U njemu, referentni elementi poput vremena i prostora postaju fluidniji. U njemu žive bića i entiteti koji se koriste energetskim izvorima iz prva tri, a posebno iz trećeg i to u vidu emocija.

Ljudska bića predstavljaju najsvjesnija bića trećeg nivoa i kao takvi proizvode najveći spektar energija u pokretu (emocija) koje neki od bića četvrtog nivoa “upijaju”, i koriste kao vlastiti izvor energije.

Najzad, četvrti denzitet može da predstavlja i nižu astralnu ravan, područije prirode gdje se manifestuju posmrtna iskustva, astralne projekcije, a tako i snovi. Njena priroda nije u vezi sa logikom ljudskog uma, jer u njoj zakoni materijalnog realiteta gube vlastiti smisao.

Peti nivo svjesnosti predstavlja realitet u kojem operiraju duše koje trenutno ne okupiraju tijela. On predstavlja neutralni međuživotni (4) tranzit. U petom denzitetu sagledavamo sve najvažnije lekcije koje smo naučili tokom prošlih četiri nivoa. U njemu operiraju isključivo svjesne energije, duše koje odabiru tijela u koja će se reinkarnirati, kako bi učile dalje.

O tome postoji puno očevidaca u vidu astralnih putnika. Mi tada svjesno uviđamo da je manifestacija ljudskog bića zapravo božanske prirode, ali da se ona prekriva materijalnim tijelom, egom i intelektom. Nažalost, peto područje realnosti se nalazi izvan domena direktnih saznanja.

Šesti nivo svjesnosti predstavlja realitet o kome se tek jako malo zna. Neke naučne teorije nam govore da u principu predstavlja sjedinjenje misaonih formi. A prema drevnim gnostičkim i esenskim materijalima, taj realitet pripada prostoru u kome se nalaze nadnebeska božanska bića, odnosno “Bogovi” iz mitoloških sjećanja.

Oni se reflektuju po liku i manifestacijama božanke moći. Oni su primarni izraz Istinskog Izvora, i daju oblike bezobličnom, tijela bestjelesnom, lica nevidljivom, riječi neizrecivom, misli nepojmljivom. Oni su kreatori realiteta!

Najzad, sedmi nivo svjesnosti predstavlja Izvor, energiju koja oživljava sve realitete. To je prima materija, izvorna energija univerzuma. Ona predstavlja sveprisutnu energiju čiji smo, zapravo, ekstremitet i prema kojoj putuje naša energetska duša odnosno Mi. Kao takva, ona može da predstavlja samo princip realizacije, a ne “osobe”, kako je neke istočne ili zapadne religije interpretiraju.

Po mojim meditativnim putovanjima ona se ne može u potpunosti poistovjetiti sa nekom “osobom”, jer ona predstavlja najčistiju dušu, a tako i vid beskonačne svijesti čije frakcije prožimaju floru i faunu, ljudska bića i planete, zvijezde i galaksije, a tako i kompletan univerzum. Budući da je ljudska duša besmrtna, a tijelo prolazno, mi pravi prirodni identitet pronalazimo u duhu, a ne u materiji.

Najzad, duša zapadnog čovjeka je u prirodi individualna, a duša istočnog kolektivna. Upravo zato ljudi metaforično govore o njoj. Nazivaju je Raj, Edenski Vrt, Carstvo Nebesko, Apsolut, Izvor, Alfa i Omega, Primum Mobile, Obećana Zemlja, Samadhi, Ain Soph Aur, Keter, Brahman (5), Nirvana, Pleroma (6), Sangrila.

Nju je jako teško opisati vizuelno, najbliže tome, ona predstavlja vantjelesnu, bezobličnu inteligenciju svijesti, poput svjetlosti. Mi se ne možemo približiti toj svjetlosti, jer ona živi u nama. Mi jesmo ona, a mi ne možemo pobjeći od sebe. Mi smo zapravo uvijek okruženi sa njom. Ona pokreće naša naizgled materijalna tijela. Ona nas nikada ne napušta. Naše duše su iste, sa tim što ljudska duša predstavlja samo frakciju te konačne svepostojeće inteligencije i teži da opet postanu kompletno biće.

To je dimenzija beskonačne univerzalne energije, koja ne prikazuje oblike, lica, elemente, a koja upravo na principu posebne univerzalnosti preuzima i omogućava ekspresiju ranije predočenih realnosti, odnosno plodova.

Navedeni realiteti postojanja su zapravo odvojeni sa nevidljivim energetskim opnama, a opet povezani na suptilan način. Zbivanja u njima su životne lekcije koje se prirodom ponavljanja u živim bićima usvajaju kroz iskustvo.

Naravno, sva bića u realitetima podležu uticajima karmičkih pravila (7). U pogledu materijalnosti, prva tri denziteta predstavljaju organske realitete svjesnosti, a četvrti, peti i šesti neorganske. Zato ih ljudske misli mogu i dosegnuti putem emocija odaslanih iz uma, prizvati njihove energije, uspostaviti kontakt uz meditaciju i molitvu.

Denzitete svijesti poistovjećujem sa realitetima iz razloga što ih bića u tim stadijumima svijesti zaista doživljavaju kao zasebne realitete. Na primjer, trava drugačije osjeća element vazduha od elementa vode; mrav drugačije vidi element zemlje od elementa vazduha u kom leti orao; a čovjek opet iz njemu poznate referentne tačke gleda odnosno percipira realnost.

Tako da, neorganski realitet ima svoje dimenzije postojanja, a organski svoje i one se prepoznaju u njihovim subjektima. Sedmi realitet je sveobuhvatan, on ih sve prožima i daje im život. Ali, ta cjelina se ne može u potpunosti razumjeti posmatranjem iz organske materije. Zato energija duše i transcendira ka višim, neorganskim nivoima. Ona dozrijevanjem u materiji putuje ka Izvoru.

Opisivati najviše dimenzije iz materijalne realnosti je jako teško, zapravo i nemoguće, jer iste proizlaze iz poimanja ljudskog uma, astralno (8) – meditativnih putovanja, lucidnih snova, tako da ne posjeduju preciznu formu izražavanja. Jako puno ljudi poistovjećuje lične subjektivne aluzije sa objektivnom realnošću. Ako to razumijemo, onda možemo i zamisliti koliko je nezahvalno opisivati druge nivoe postojanja, naročito one koji su veći od trenutnog.

Materijalni realitet postoji kao važna frakcija sedam realiteta i kao takav predstavlja jako važnu iskustvenu realnost kojom je neophodno proputovati, kako bi se duši omogućila veza sa kompletnijim spektrima egzistencije, pravom prirodom realnosti koju nazivamo “Život”.

Dok “Smrt” zapravo predstavlja buđenje od “Maye”, te iluzije materijalnog života. To prirodno dato bu?enje u vidu smrti ne traje dugo, tako da osoba najčešće ponovo upada u san novog, materijalnog života. To se dešava do trenutka kada se osoba zaista ne probudi, upozna prirodnost realiteta, a transcendentalna svijest ne postane njeno trajno iskustvo.

Taj realitet materijalnosti je zapravo test ka samorealizaciji živih bića, u kojem uticaj zla pobuđuje neophodnu svijest, oplemenjuje energiju duše kako bi u budućnosti evoluirala u nove denzitete i konačno se stopila sa sedmim nivoom Primarne Inteligencije, koja prožima sve realitete.

Mi predstavljamo subjekte te objektivne inteligencije koja se ogleda u našoj kolektivnoj svijesti i razumijevanju prirodnosti njenih elementarnih zakona i kodeksa. Ona je putokaz ka nama samima. Da volimo i poštujemo kompletna živa bića Zemljinog ekosistema, da ne nanosimo zlo i patnju, a da postanemo svjesni njenih uticaja.

To je etički put srca. Da postanemo svjesni sami sebe, vlastitog disanja, emocija, misli, pokreta, prirode, drveta, trave, mrava, drugih ljudi. To su njeni preduslovi. Sa tim kvalitetima, mi postajemo njen krunski svjedok i ogledalo njenog postojanja.

Za oplemenjivanje duše postoje drevni principi mistika i duhovnih tradicija koje usmjereno ukazuju da čovjekova materijalna prirodnost od rođenja biva uslovljena mnogim vanjskim i unutarnjim uticajima. Ti prirodni uticaji u njemu izazivaju duševnu patnju i tjeraju ga na buđenje iz te Maye materijalnosti.

Nakon smrti tijela, njegova duša će se reinkarnirati u sledeću talasnu fazu, odnosno, sledeći nivo postojanja. Ako čovjek ne shvati navedene principe, njegova duša tada počinje da pada ka nižim nivoima svijesti (životinje, biljke, minerali), a takođe postoji mogućnost da se opet reinkarnira u ljudski vid, u zavisnosti od nivoa njegove ignorantnosti, nesvijesti i percepcije.

Teorija reinkarnacije, kruga ponovnog rođenja i smrti, željeli mi to priznati ili ne, postoji. Njen koncept unutar materijalnog prostora i vremena je nalik filmu ili video-traci. Duša želi da se vrati Izvoru, i zato teži da se reinkarnira u veće vidove svjesnosti kako bi dosegnula “Primum Mobile”, početni vid vlastitog postojanja u vidu izvorne univerzalne energije koja prožima more od sedam realnosti.

Moderna nauka je naziva “polje nulte tačke”, drevni ljudi su je nazivali Či, Ki, Prana, Akaša, religija upotrebljava riječ “Bog” ali u principu radi se o sve-prisutnoj energiji koja prožima i daje život kompletnom spektru živih bića u planetarnim ekosistemima. Planete zapravo predstavljaju medijume koje daju smisao materijalnom životu, i usmjeravaju taj reinkarnacijski tok promjena kao vid kretanja energija u transformaciji.

Iz života u život mi pokušavamo unaprijediti navedene potencijale kako bi omogu?ili prirodnu ekspresiju vlastite duše. Ponekad uspijemo, ponekad ne… ali život se nastavlja. Život nastavlja da buja i cvjeta na planetama u kojim se događaju potpuno identični tokovi prirode.

 

(1) Darvinova teorija o Evoluciji uvjerava da je kompletan život na planeti proizvod “Prirodne Selekcije”.

(2) Denziteti se mogu poistovjetiti sa razvojnim stepenima svijesti i realitetima bistvovanja. Denzitet ozna?ava jedan kvalitativno zaseban nivo postojanja. Svaki denzitet ima svoju vlastitu strukturu životnih formi i percepcije, kao i tipične lekcije za svijest koja u njemu živi.

(3) Opisani realiteti se poklapaju sa teorijom o fraktalima, koji se mogu razložiti na manje cjeline, tako da svaki od njih predstavlja umanjenu kopiju, odnosno mikrokosmos u makrokosmosu.

(4) Rudolf  Štajner, austrijski filozof, objašnjava stanje između života kao jedan astralni svijet koji je utemeljen na mislima, na isti način kao što je fizički svijet zasnovan na materiji. Štajner, takođe, navodi detalje kako se u astralnom svijetu prošli životi sagledavaju kao u ogledalu, gdje svaka osoba može da vidi sebe iz vana, kroz oči svih onih s kojima je ona bila nekada u interakciji.

(5) U materijalima Katha upanišade, Yama, bog smrti, govori Načiketasu: “Ako Brahmana (apsolut) koji je Atman (subjekt), čovjek ne spozna ovdje prije raspada tijela, utjelovljava se u stvorenim svjetovima. Što je ovdje (materijalni svijet) to je tamo (božanski svijet); što je tamo, to je ovdje. Ko u tome vidi razliku, taj susre?e smrt u smrti (prepora?a se)… nema ovdje nikakve razlike. Ko ovdje vidi razliku, taj ide iz smrti u smrt. Kada se na Zemlji rasijeku svi čvorovi srca, smrtnik postaje besmrtan – dotle seže u?enje”.

(6) U knjizi Sedam Propovjedi Smrti, Karl Gustav Jung opisuje Pleromu: “Ništa ili ukupnost mi zovemo Pleroma. U njoj se završavaju mišljenje i postojanje. Pošto je vječna, ona je bez kvaliteta; U Pleromi je ništa, sve; Pleroma se nalazi na početku i na kraju stvorenog svjeta. Pleroma prodire u stvoreni svijet isto kao što sunčeva svjetlost prodire svuda kroz vazduh; Mi smo lično u Pleromi, tako da je Pleroma prisutna u nama”.

(7) Ideja karme povlači korijene iz hindu doktrina. Predstavlja knjigovodstvo duše. Precizna, ali ne i vremenski uslovljena. Niko ne može pobjeći od njenog uticaja. Na primjer, ako osoba radi zlo, zlo joj se vraća. Ako je neka osoba u trenutnom životu agresivna, u sledećem životu zapravo može postati žrtva agresije. To su njena pravila, ali polariteti energija se u realitetima nekada mijenjaju, tako da osoba trpi neočekivano.

(8) Iskustva astralnih projekcija doživljava puno ljudi. Najčešće nesvjesno, tokom spavanja u iskustvima koje nazivamo “snovi”. Za razliku od sna, tokom meditacije smo u mogućnosti opažati iskustva astralne projekcije potpuno svjesno.

 

*Astro portal navedene odlomke prenosi iz knjige “Planetarna Vizija”,
autora Ivana Mirkovića.
Predstavljene informacije su zaštićene Zakonom o autorskim pravima.