Venera je u konjunkciji sa Uranom, ovo je izričaj najviše Venerine prirode, oslobođene nebeske Venere koja se nalazi u svijesti univezalne ljubavi. U antičko vrijeme bila je poznata pod nazivom Afrodita Urania, odnosno Venera Urania, i kao takva se slavila u mnogim hramovima.

Pojam Hieros Gamos (Hijerogamija) označava sjedinjenje Boga i Boginje u svetom alkemijskom braku i univerzalnoj ljubavi. Izvodi se u ritualu gdje svećenik ili kralj i svećenica imaju spolni odnos, a oni su u tom obredu predstavnici vrhovnog Boga i Boginje na zemlji. Ovakav spolni odnos nije isprazan seksualni čin već sveti duhovni obred.

Naime primordijalna Boginja (kod Egipćana se zvala Nun, u Sumeru Nammu, u maloj Aziji Leda, Cibela, Hekata, kod Kelta Danu, itd.) odnosno nemanifestirana Shakti, se u trenutku kreiranja Univerzuma iz pratvari, podijelila na manifestiranu žensku i mušku božansku energiju. Takve manifestirane energije bile su prikazivane kao vrhovni Bog i vrhovna Boginja, ono što danas nazivamo divine feminine i divine masculine.

Budući da božanska muška i božanska ženska energija uvijek teže uniji, odnosno svijesti jedinstva, u drevno doba izvodili su se sveti rituali sjedinjenja. U Sumeru ritual su izvodili vrhovna svećenica koja je bila u službi boginje ljepote i ljubavi Inane (Venere) i vrhovni svećenik ili kralj koji je predstavljao Inaninog supruga Dumozida. Obred se izvodio netom prije tamnog Mjeseca pred jesenski ekvinocij tokom Duku ceremonije.

U antičkoj Grčkoj su se ovakvi obredi izvodili u čast svetog braka Zeusa i Here, kao i svetog braka Demetre i Jazona. Boginja Demetra je inače nastavak kulta slavljenja paleolitske i neolitske Velike boginje majke, a njoj u čast izvodile su se eleuzinske misterije, najveće svetkovine stare Grčke.

U tantričkom budizmu se izvodio ovakav seksualni ritual sjedinjenja muškog i ženskog božanstva, gdje je muško božansko predstavljalo suosjećanje, a žensko mudrost pa su se na ovaj način spajali principu suosjećanja i mudrosti u jedno. U modernom paganizmu također se izvodi ovaj obred, ali najčešće u njegovom simboličnom obliku zabadanja athamea (obrednog noža) u kalež uz riječi: “Athame kaležu, Bog Boginji, u ljubavi nek su sjedinjeni.”

I twin flame journey (duhovni put blizanačkih duša) je također put spoznaje sjedinjenja božanske ženske i božanske muške energije. Ono što se događa kod blizanačkih duša je da nakon početnog ljubavnog balona, dolazi do prekida tog odnosa i separacije. Ovakav prekid će uzrokovati divine masculine, a nakon toga će divine feminine ponovo težiti uniji, dok će divine masculine bježati.

I bježat će sve do trenutka dok divine feminine ne uđe u svijest Svejedinstva i spoznaje da je razdvojenost samo iluzija materijalne stvarnosti, te da su njih dvoje jedna duša također neodvojena od cjelokupne kreacije. Kad uđe u stanje svijesti gdje separacija ne postoji i stopi se sa svime što jest, sa Univerzumom i božanskim, i shvati da je ona sve što postoji a također i ništa, tad će se i na materijalnom platnu sjedinit sa svojim divine masculine.

Twin flame nije put romantične ovozemaljske partnerske veze, nego put prosvjetljenja i ulaska u stanje univerzalne ljubavi. Uvijek je pitanje zašto božansko žensko teži Uniji, a božansko muško bježi. Ako ste pažljivo čitali tekst, mogli ste primijetiti da je pratvar, ono što je postojalo prije svega i svakog stvaranja, zapravo nemanifestirana divine feminine, kozmička primordijalna maternica.

Stoga i u ovom fizičkom manifestnom svijetu do stanja zena, samadija, SveJedinstva dolazimo upravo preko božanskog ženskog principa. Pramajka je zapravo androgina, sadrži i muški i ženski princip, Ona je sve i ništa, ali to prelazi okvire pisanja, to je stanje bivanja koje nije riječima iskazivo.

Drakonske astrološke karte govore o ovakvom odnosu. Termini božansko muško i božansko žensko nisu vezani za spol u kojem smo inkarnirani, već su to energije unutar nas.

 

Irena Dumančić Baranja