Energija zgusnuta do točke vidljivosti – materija! 

Pošto većina ljudi vidi samo onaj dio materije koji je zgusnut do točke vidljivosti fizičkom oku, otud i kažemo da je ovo materijalni svijet.

Možda je greška u formulaciji, pa za eterične svjetove možemo reći, umjesto materijalni da su realni, stvarni, iako fizičkom oku nevidljivi. Oni postaju vidljivi samo kada upotrijebimo unutarnja čula, među kojima i unutarnji vid.

A veo između svjetova se već odavno stanjio zato sve više ljudi prijavljuje da viđaju i one pojave i bića koja ne pripadaju ovom našem “materijalnom” svijetu. Kod ogromne mase ljudi bude se uspavane sposobnosti, odnosno polako se aktivira onih 90 posto mozga koji je dosad bio u latentnom stanju, i nije se upotrebljavao.

“Šaumbra simptomi” u stvari samo govore o procesu buđenja tih 90 posto našeg mozga i našeg evidentiranja da smo stekli neke nove sposobnosti, pa čak i moći. Ali kad to postane normalna pojava na svijetu kod većine ljudi, više ih nećemo zvati – moćima, već – našim tijelima, kao što su to i ruke, noge, srce, jetra, i tako dalje, jer su to naše imanentne sposobnosti koje su zaslugom genetskog inženjeringa bile namjerno prigušene u proteklih nekoliko tisuća godina.

altS druge strane, ta situacija je za nas s duhovnog stajališta i pitanja našeg daljnjeg učenja i rasta dobra čak predobra: sve dok ne shvatimo da nam više nije potrebna! Mislimo da nam treba patnja i bol da bismo došli do velikih duhovnih spoznaja, a to je točno samo do izvjesnog stupnja. Točnije: što vrišti? koga boli? i tko pati? Pa, ego, zna se…

Duša, zasigurno, ne! I što je više ega u nama i što je on ja?i, to ima više patnje i boli.

Tek kad se pređe određeni prag i osjetite da ste ovog svog prijatelja (ego) uspjeli sabiti u njegov ćošak i dati mi onoliko prostora koliko i treba mu da jedna duhovno osviještena osoba, tada shvaćate da možete konačno živjeti, stvarati i dišete punim plućima, doslovno, imajući ono što želite, ali što će vam doći samo ako je vaša individualna volja usklađena sa Božjom Voljom!

alt

A priča o ljubavi i strahu bitna je zbog procesa manifestacije. Ako želimo nešto iz Ljubavi prema sebi i svojim bližnjima, ta će se materijalizacija, ako je sukladan našim Najvećim Dobrom i Najvećim Dobrom Univerzuma (neki je zovu: Božjom voljom u našim životima), vrlo brzo ostvariti. Ako je zasnovana na strahu – ništa od toga!

Zašto je to tako, vrlo je jednostavno objasniti: strah je oružje ega, a mi moramo naučiti razlikovati – koje želje nam dolaze od našeg unutarnjeg bića, odnosno našeg mudrijeg Ja, a koje želje su ponikle u svijetu našeg ega. To je ujedno i odgovor brojnim nezadovoljnicima koji su probali mnoštvo tehnika materijalizacije, ali su rezultati izostali. Napose, upitajmo se – koliko su neke od naših želja zaista realne i da li nam je doista potrebno njihovo ostvarenje u našem životu? Koliko toga nam je uopće potrebno da bismo bili sretni, uravnoteženi i zadovoljni sobom i životom?

Što uspijemo našom pameću, pokvarimo našom čudi, a što uspijemo našom dobrotom, upropastimo našim porocima, i najzad, što postignemo svojom mudrošću, izgubimo našim temperamentom. Jer ima nešto jače i presudnije od svih naših sila, a to su naše slabosti. Slabosti su samo pokazatelj stanja naše SVIJESTI!

altA što je sa LJUBAVLJU??? Kada smo u stanju Ljubavi nema ničeg drugog  jer kada osjetimo bilo što drugo osim Ljubavi to nam je “znak” da ne trebamo reagirati, te ćemo ovladavši tom navikom, steći sposobnost održanja LJUBAVI u našim Srcima.

I na kraju svi imamo izbor – hoćemo li djelovati iz ljubavi ili iz straha? Razlika je ogromna, razmislimo svi zajedno o njoj!

Neno Crvelin