Prije nego počnem pisati ovaj članak, bilo bi lijepo da Vam se predstavim. Ja sam astrologinja/kristaloterapeutkinja i okultistica iz Sarajeva, ali to je samo jedno od mojih zanimanja. Ovaj članak ne pišem kao neko svoje profesije (koja podrazumjeva nešto kao alternativnog psihoterapeuta),  već više kao neko ko voli svoju zemlju, ali ne Bosnu već Balkan. Naravno, nekima od čitatelja se sigurno u glavi motaju pomisli o mojoj pripadnosti, pa su pojedini već  zamislili da sam vjerovatno Hrvatica jer se zovem Ana. Neki možda misle da, jer sam u mistici, spadam u neku drugu kategoriju poput nekih sekti ili manjina, pa sam tako svrstana među balkanske manjine, ali ja ću biti dovoljno pristojna i ostaviti svoju religijsku pripadnost po strani. Samo ću reći da se deklarišem kao Jugoslaven. Moje religijsko opredjeljenje nije bitno, jer na kraju, svi mi smo jedan nusprodukt prareligije koja je davno nekoć postojala na ovoj planeti  do trenutka dok Stvoritelj nas nje posvađao sa Babilonske kule. No svakako, naš koncept religije nije ni bitan, jer je on samo slika tradicije i genetske predispozicije, a duhovne stvari naslijeđuju se, također, genetikom. Nastojaću, koliko je moguće, politiku držati po strani iz ovog članka, jer joj tu nije mjesto. Jedino čega ću se dodirnuti je prošli nesretni rat koji je samo jedna od opcija kako smo iskoristili upravo religiju i duhovnost kao opciju da se spustimo tako nisko i da jedni druge mučimo, a hiljadama godina smo braća.

* * *

Krenimo malo u prošlost. Balkan je kolijevka civiilizacije! Haplotip m170 je jedina i najstarija evropska haplogrupa pronađena na Y hromozomu, koji razlikuje muški pol od ženskog. Ovaj haplotip je najviše pronađen upravo na regiji Balkana, u odnosu na ostale djelove planeta, a jedino što se smatra da je ostalo od kulture ovog naroda za sada su božice Venere. Mali artefakti za koje se smatra da su prvi vid božanstava u koje su ljudi vjerovali.

Venere prema kulturi, baš ove venere, nemaju nikakvu poveznicu sa Venerom kao rimskom božicom, ali se smatra da su se ovi kipići štovali kao božanstvo majke Zemlje. Što govori da su većinski, naše prareligije bile matrijarhalne religije (među kojima je Panslavizam, koji smo manje više izbacili iz udžbenika historije, skupa sa Ilirima i ostalim narodima prije kršćanstva i Otomanskog carstva).

Mi smo vremenom došli do patrijarhalnog, gdje smo umjesto konstruktivne energije došli do štovanja destruktivne, jer Boga smo predstavili u muškom obličju, a muška energija je zapravo Yin, ona koja uništava, da bi Yang, kao ženska energija, kreirao.

Pravilna opcija je štovati obje energije jednako, jer da bi kreirali moramo uništiti, a da bi uništili moramo kreirati, bar na ovom sada svijetu koji smo stvorili.

Kada govorimo o ovome, neki će možda prekinuti čitati ovaj članak, a neki će se sjetiti činjenice da je u gotovo svim monoteističkim religijama žena postavljena kao slabiji pol, ali ne radi toga što je muškarac na višem nivou od nje, već zato što je kreatorka života i najviše se zalaže za isti. Čak ni trenutna ekspanzija nezrelog feminizma nije odgovor na ovo sve. Energije se trebaju jednako štovati, ali se uvijek treba znati da se prednost mora dati onoj koja kreira. Zbog toga dame imaju prednost.

A gdje smo mi tu?
Mi ne dajemo prednost nikome…

U kompletnoj asocijaciji sa univerzumom, mi na kraju ne poštujemo ni Boga. Poenta nepoštovanja ičega na Balkanu dolazi od toga što mi sami sebe ne poštujemo, a kako onda da poštujemo Boga koga još manje razumijemo od sebe? Poistovijetili smo ga sa muškarcem radi pogrešno shvaćenog religijskog zakona u sve tri Božije objave. Jer da nismo, ne bi imali tolike poteškoće sa prihvaćanjem žene kao bilo kakvog drugog stereotipa osim seksualnog i kao radnika u domaćinstvu.

Pored toga, da bi činjenica bila ironičnija, na ovom području je jako velika koncentracija ljudi sa visokim IQ-om, ali što je on veći, čini se, to smo mi primitivniji. Tako da naš IQ ne treba smatrati darom, već prokletstvom izgleda. Zbog njega smo i uplašeni svake promjene, jer znamo da nas slijedi nešto opasno ili surovo u evoluciji, a naša intuicija je zakržljala jer smo svoj ego stavili tako visoko da nismo u stanju vidjeti da ništa skoro nećemo ostaviti našoj djeci na Balkanu, koji će sutra ostati jedino mjesto na svijetu odakle će se moći crpiti pitka voda i zdrav genetski materijal.

I dalje se držimo muškog principa. Uništavamo sve kako bi stekli svoju korist, a ako neko ima kreativne ideje natjeramo ga da šuti, kao što u šali kažemo svojoj dragoj da joj je mjesto u kuhinji. Pa čak i kroz tu šalu, oni koji se smatraju da nisu dio ovih egotripera, predstavljaju simptome zatrovanosti potrebom iskazivanja negativne strane našeg čovjeka.

Na žalost, na čitavom Balkanu je ovakva situacija. Postoje tabori, a i u tim taborima su drugi tabori koji su segregirani unutar sebe na još manje tabore u kojima se pojedinci čak ne trpe. Sva podjeljenost koju imamo oko sebe je ono što nam je namjenski servirano od onih koji su svjesni svega, pa upravo i božanstva u obličju žene koje treba biti jedno sa božanstvom u obličju muškarca, ali i haplotipa m170.

Sve se ovo, a i još više toga, drži u tajnosti od balkanskog čovjeka, jer sa njegovom inteligencijom, ovakva znanja bi brzo došla do evolucije u kojoj bi Balkanac shvatio kako da koristi svoja znanja i razvoj da dovede ovaj svijet na viši nivo, što nije u interesu mnogima u svijetu.

Razlog zbog kog kreativna energija nije u skladu sa interesima ostalih je taj da bi se moglo ekonomski odraziti na one na vrhu čiji je ego upravo zakopan u novcu i dobiti.

Jedini savjet koji nam ostaje je da više razmišljamo o motivima koji su natjerali mlade i kreativne umove poput benda “Sihirator”, da se tako izražavaju. Jer upravo na tim mladim kreativcima ostaje ovo malo Balkana što će možda ostati. Motivi ovih kreativaca sigurno nisu nastali ispravnim ponašanjem vas koji ste zaduženi za odgoj njihove generacije, već sigurno su nastali kao bunt krajnje inteligentnih umova Balkana protiv ponašanja koje zaista stvara probleme u našem društvu.

Ti problemi nisu ništa dugo nego fundamentalizam u sve tri konstitutivne religije koji nije odlika inteligencije niti poštovanja religije, već odlika ranije pomenutog primitivizma koji je nastao od straha prema nepoznatom, a još više i od straha da se poistovjetimo jedni sa drugima i prihvatimo činjenicu da su Sabahudinovo i Zoranovo dijete, djeca koja sanjaju da će jednoga dana raditi posao u struci i imati mogućnost za normalan porodični život.

 

AnaDominik Rodić