Vjerojatno ne postoji čovjek koji vjeruje u reinkarnaciju, a da se nije upitao: “Što sam bio u prošlim životima? ” Neki misle da su bili Napoleon, Kleopatra, Mozart ili neka druga poznata ličnost, no vjerojatnije je da smo bili anonimni seljaci, vojnici, domaćice, trgovci, učitelji, grofovi…

Naša podsvijest je duboko, neistraženo more iz kojeg tek povremeno bljesnu neki simboli i slike koje nas iznenade i natjeraju na razmišljanje…

Kada u snu ili meditaciji vidimo lica, predjele i gradove u kojima nismo nikada bili, možda nam se pokazuju tragovi prošlih života… I kako se pojave, tako nam i pobjegnu iz svijesti…

Postoji li način da ih vidimo kao film i shvatimo što smo u kojem životu bili i radili?

Osnovne metode regresije ili vraćanja u prošle živote su hipnotička (kad je osoba u besvjesnom stanju poput dubokog sna) i nehipnotička (osoba je duboko opuštena, ali svjesna svega što vidi i što se zbiva).

U mojoj terapeutskoj praksi nehipnotička se pokazala kao izvrsno sredstvo za otkrivanje prošlih života, ali i nekih potisnutih trauma koje nas ometaju i blokiraju u ovom životu. Jednako tako, mnogi se loši odnosi uspiju objasniti regresijom – kad je netko iz najbliže okoline izuzetno grub prema nama bez posebnog razloga, uzrok može biti u nekom prošlom životu!

Mi smo sklop svih svojih misli, osjećaja i života. Otkrivanje tajnih strahova, sukoba u prošlim životima, prepoznavanje osoba s kojima smo već bili, razrješavanje odnosa koje smatramo sudbinskim ili karmičkim, shvaćanje uzroka bolesti, rješavanje problema na duhovnoj razini – sve su to dobrobiti koje može donijeti regresija.

Također, i objasniti iskustvo prepoznavanja kada nekoga vidimo prvi put, a imamo osjećaj da se poznajemo i razumijemo. Osjećaj da smo već bili negdje zajedno, živjeli, doživljavali ista iskustva obično je točan! A regresija nam tu pretpostavku u najvem broju slučajeva potvrdi.

Iako se regresijom otkriva puno toga, ne treba je činiti iz puke znatiženje. To je način susreta sa samim sobom, iscjeljenja i duhovnog rasta, pa cijeloj stvari treba pristupiti ozbiljno.

Tokom godina rada usavršio sam tehniku nehipnotičke regresije koja se sastoji od tri susreta. Kroz više sastanaka osoba se uvodi teoretski i praktično u svijet nesvjesnog i potisnutog te uči razlikovati sjećanja iz prošlosti i sjećanje iz prošlih života.

Na prvom sastanku razgovaramo o razlozima koji su osobu doveli na regresiju, njezinim željama i očekivanjima. Isto tako, pričamo kako će sve izgledati u praksi.

Na drugom sastanku radi se vježba opuštanja i viđenje slika iz prošlosti i prošlog života, kao priprema za regresiju.

Na trećem susretu događa se nehipnotičko viđenje prošlih života. Ovisi koliko je osoba otvorena i opuštena, može vidjeti 1 – 3 života. Viđenje je potpuno jasno i bezopasno, jer nas čuva naša svijest! Kad je netko stručno pripremljen i spreman na susret sa samim sobom, sve će proći u najboljem redu!

Sam postupak je značajan iskorak u prepoznavanju potisnutih sadržaja iz prošlosti, otpuštanja strahova i osvješćivanja problema u ovom životu koji nose korijen iz prošloga.

Iskustvo je izuzetno iscjeljujuće i posebno nadahnjuje, jer se otkriju mnoge stvari – zašto su nam neke tradicije i kulture bliže od drugih, zašto djelujemo kako djelujemo, koje smo osjećaje potisnuli, zašto smo ponekad ljuti ili tužni bez ikakvog razloga…

Kad god se nađete u situaciji kojoj ne možete prepoznati uzrok i razloge, odgovor je vjerojatno jednostavan – pokrenulo se nešto iz prošlog života!

Ako želite znati i prepoznati, postoji dobar, provjeren i siguran način –  nehipnotička regresija.

 

Dan Šercar, duhovni učitelj i regresoterapeut