Ovih dana sam kao i cijela Hrvatska pratila potresnu priču o malenoj bolesnoj djevojčici čiji su roditelji odlučili da će se boriti do kraja, i uz to pronašli snage da vlastitu odluku uzemlje i odrealiziraju.

Listajući slike i poruke podrške, ljubav koju sam mogla osjećati u njima, a koje su stizale na njihovu stranicu je, davala je meni samoj jedan poseban osjećaj snage i povezanosti sa svim tim ljudima koji su se skupili sa jednim motivom – da pomognu. Upravo ta nesebičnost i osjećaj zajedništva su me najviše dirnuli i ponukali da razmislim o svemu iz jednog drugog kuta.

Prvo što sam pomislila kad sam vidjela njezinu majku na televiziji je sa koliko snage je ona morala doći u kontakt sa svima, a da pritom ostane prisebna, da ne posustane, da i dalje ima snage da se bori, koliko god je potrebno. Jasno, na karmičkoj razini to možemo gledati kao nešto što je potpuno prirodno, što smo se ‘tamo negdje’ u duhovnom svijetu dogovorili, nešto što moramo proći i tako dalje. No, činjenica jest da ovdje na zemlji to povlači itekako velika iskušenja i boli, kao i da ponekad ne možemo sagledati u svemu dovoljno široku sliku te stalno sagledavati život iz te perspektive.

No, znamo da se uvijek kroz najteže boli i najmučnije situacije izvuče najveći napredak i pomak u našoj svijesti. Kad nam je dobro, dobro nam je. Uljuljkani smo u privid sreće i ugode, i jednostavno ne napredujemo. Po tome je svaka nevolja, svaki izazov, svaka naša bol zapravo i naš najveći učitelj. Učitelj koji nas neprestano poziva da idemo naprijed, da u ovome životu integriramo sve izgubljene dijelove sebe. Da kroz prolaženje kroz bolna iskustva dobijemo i iskustvo da možemo puno toga ponijeti, da nas to neće ‘ubiti’ i da smo snažniji nego što nam se to čini. A time se oslobađamo straha, puštamo da život i energija teku, i možemo se prepustiti onome što jest svrha osobnog razvoja.

A to je ništa drugo nego gušt. Gušt sam. Gušt u samom postojanju, u izmjeni pozitivne energije, u nedostatku straha. A to je ono što svi samo sebi želimo zar ne? I ovdje jedna majka, hrabra i velika žena, nije propustila priliku da nauči ogromnu lekciju, da ne izgubi povjerenje i zauzvrat ne dobije ništa drugo nego ljubav samu.

Cijela ova priča oko malene Nore se, osim ove zemaljske i vidljive, opipljive, može gledati i na energetskoj razini. Malena je oboljela od limfoblastične leukemije što liječnici opisuju kao zloćudnu bolest krvotvornog tkiva, a karakterizira je nakupljanje i bujanje zloćudno promijenjenih limfocita (bijelih krvnih stanica) u koštanoj srži, perifernoj krvi, te u završnoj fazi nakupljanje limfocita u svim tkivima organizma. Kako znamo da krvne stanice, pa tako i limfociti nastaju u koštanoj srži, možemo to povezati sa našim prvim energetskim centrom. Našom korijenskom čakrom.

Osim što je prva čakra na individualnoj razini vezana za naše fizičko tijelo u smislu životne energije i korijena, što sam i ranije u tekstovima opisivala, isto tako je vezana i na globalnoj razini za razinu plemena. Prvenstveno je vezana za obitelj, pa onda osjećaj pripadnosti nekoj grupi, za podrškom plemena. Pa samim time nije čudno što se ovdje jedno šire pleme, u ovom slučaju Hrvatska, pokrenulo da pomogne malenoj Nori.

I tu se može vidjeti poveznica. Malena, čiji energetski sustav nije još ni razvijen do kraja, koja u ovom razdoblju života treba zaštitu roditelja i njihovu neposrednu blizinu čak i u bezbrižnoj igri, a kamoli u životno ugroženoj situaciji u kakvoj se i sama našla, kroz iste te roditelje, njihovim prepuštanjem ega i otpuštanjem straha, dobiva neophodnu pomoć vlastitog plemena da može otputovati na liječenje. Nije li svemir prekrasan?

Zato vas pozivam, da ukoliko meditirate – probate Meditaciju ljubavi koja, svaki put kad je vodim u dvorani, stvori prekrasnu energiju koju gotovo da možemo opipati, omirisati, vidjeti…

Sjedite se udobno, osjetite vlastito tijelo. Osjetite vlastite noge, zdjelicu, trbuh, srce, ruke, vrat, glavu… Osjetite da ste živi u svome tijelu!

Osjetite zatim svoj dah. Pratite tako neko vrijeme svoj udah i izdah. Vidite kako vaš udah i izdah pokreću vaše grudi, vaš trbuh, vaša ramena… Opustite se! Ukorijenite se dobro i držite se u vlastitom tijelu.

Kroz meditaciju pokušajte, svako toliko, osjetiti – podlogu na kojoj sjedite i sjesti nazad u vlastito tijelo. Vježbajte svoju sposobnost da vizualizirate i istodobno držite uzemljenje. To će vam pomoći da svoje ideje realizirate na materijalnoj razini.

Kada ste tako uzemljeni, pomislite na svoje najdraže. Vizualizirajte si njihova lica i pošaljite im ljubav. Možete vizualizirati ružičastu energiju, toplu i pahuljičastu, koja se širi iz područja vašega srca kako ih obavija. Vaša osobna snaga ljubavi kojom ih možete umotati. Osjetite koliko ih volite.

A sada se sjetite svojih poznanika, susjeda, ljudi koje često srećete na ulici, a ne poznajete ih dovoljno. I njima pošaljite svoju ljubav. Neka se ona širi iz vašeg srca prema njima. U vašem srcu ima bezgranično puno ljubavi, ako joj dopustite da poteče.

Držite uzemljenje.

Zatim se sjetite i onih koje trenutno baš ne volite, onih koji su vas povrijedili. Pokušajte, bez obzira na to da li im možete u ovom trenutku oprostiti ili ne, poslati im svoju pozitivnu namjeru. Ukoliko ne možete, i to je u redu. Probajte u tom slučaju samo za sebe reći da ne možete oprostiti, no pokušajte osjetiti da iza tog zida postoji kapacitet, da biste mogli kada biste htjeli.

Ovdje poštujte vlastite granice, nemojte se siliti na ništa. U redu ste točno takvi kakvi jeste, mogli oprostiti ili ne.

Kada ste ovo završili usmjerite svoju pažnju na kvart u kojem živite i pokušajte istu tu pozitivnu energiju ljubavi poslati svima koji žive u vašem susjedstvu. Nakon toga na grad, pa na državu, sve dok ne dođete do čitave zemaljske kugle.

Probajte na kraju osjetiti kako se ružičasta energija širi iz vašeg srca po cijeloj planeti. Kako možete doprijeti do svakog kutka zemaljske kugle i osjetiti da ste jedno sa svime, a da pritom držite korijen sa zemljom i svoju individualnost.

Kad ste se nauživali ove prekrasne energije, vratite se u svoje tijelo.

Uzmite si to iskustvo za neka teška razdoblja.

Držite taj osjećaj zajedništva, plemena u sebi. To je mjesto na koje se uvijek možete vraćati.

Energija čitavog svemira je istodobno i u vama. I vi u njoj.

 

Helena Krajcar