Nedavno dok sam pripremala materijal za Školu iscjeljivanja, imala sam prilike posložiti misli i iskustvo u iscjeljivanju i sa iscjeliteljima…
Zapazila sam da postoje takozvani ‘prirodni’ iscjelitelji – (nešto kao ‘prirodni’ vidovnjak, a svi koji su bili na radionici Intuicije znaju kako uvijek tupim kako smo svi rođeni jednako vidoviti).
‘Prirodni iscjelitelji’ su ljudi koji imaju sposobnost intuitivno osjetiti, ako se malo potrude i dijagnosticirati, zdravstveno stanje čovjeka.
Na primjer, u blizini kronično oboljelih ljudi osjete kako im se koža naježila, u blizini ljudi sa astmom osjete pritisak u području pluća, a najveći indikator je to što im dlanovi ruku postanu jako topli, a iscijeljene samo krene teći iz njih prema bolesnoj osobi.
‘Prirodni’ iscjelitelji najčešće ne vole gužve, jer im je to svojevrsni atak na čula, često i nisu nešto druželjubivi. Više su orijentirani na prirodu, boravak vani i imaju tihu vrstu duhovnosti. Za ljude imaju manje strpljenja.
Bioenergetičari su osobe sa jako razvijenim solarnim pleksusom, kao da imaju u trbuhu sunce koje grije. Dobro kontroliraju kada će iscjeljenje krenuti iz njihovih ruku, i ako porade na intuiciji, izvrsni su iscjelitelji.
Oni su malo slabiji u intuitivnom očitavanju ljudi, njima bi recimo trebali reći što vam je, za razliku od ‘prirodnog’ iscjelitelja koji će znati i prije vas što vam je…
‘Mana’ bioenergetičara je često vrlo jak ego, jer je solarni pleksus opisan riječima ‘ja mogu’. I nekada mogu biti mrvicu prečvrsti… Nažalost, imala sam prilike vidjeti da nekoliko jako dobrih bioenergetičara ima problema sa alkoholom. Slučajnost ili ne…
‘Izučeni’ iscjelitelji su najčešće ljudi koji su, potaknuti osobnom tragedijom, bolešću bliske osobe ili vlastitom, odlučili naučiti neke alternativne tehnike iscjeljivanja. Oni vrlo ozbiljno shvaćaju ovaj poziv i silno se trude… Nažalost, to ih često odvede u takozvani ‘spasiteljski kompleks’ – ‘ja MORAM spasiti ovu osobu…’ i gubitak primaju vrlo teško… ‘Mana’ im je što se često vrlo fanatički mogu držati svoje i samo svoje metode.
‘Prirodni’ iscjelitelji, rođeni sa darom iscjeljivanja, najčešće u radu koriste krunsku čakru, bioenergetičari solarni pleksus, a ‘izučeni’ iscjelitelji srčanu čakru – oni djeluju iz suosjećanja i empatije.
Nikako mi nije namjera spominjanjem ‘mana’ degradirati bilo koju kategoriju, navedeno je napisano kako bi sami sebe bolje upoznali i s tim postali još bolji iscjelitelji.
I, kada vas snađe bolest, kome se obratiti? Možda ćete dok sjedite u doktorskoj čekaonici sjesti baš pored ‘prirodnog’ iscjelitelja (ona iziritirana osoba koja koluta očima), i primiti iscjeljenje da toga niste ni svjesni.
Možda će vam prijatelj reći – ‘Hoćeš da ti stavim malo ruku tu gdje te boli da ti malo zagrijem?’… a možda ćete naprosto otvoriti oglasnik i naći lijep šareni oglas ‘Tretmani bioeneregijom’ ili ‘Iscjeljenje metodom xyz’ i otići na tretman…
Bilo kako bilo, naš Bog je veliki Bog, i zaista je pokrio sve uglove.
A za one koji žele učiti iscjeljivanje, tu sam …
Za budućnost bez bolesti, Namaste!
Blanka Mikuš
