✨ Odaberi miris koji prati tvoju unutarnju energiju
Ručno rađene Lumera svijeće izrađuju se po narudžbi.
Ekskluzivno za čitatelje portala: 10% popusta uz kod ASTRO10
Pronađi svoj miris →

Ljudi često misle da su pustili kontrolu, da su otpustili i da žive u toku. Naizgled djeluju mirno, sabrano i bez napora, no iza tog dojma mogu se skrivati dva potpuno različita unutarnja stanja.

Jedno je autopilot, drugo je flow (tok).

Autopilot je stanje u kojem život ide, ali svijest ne sudjeluje u potpunosti. To je način funkcioniranja u kojem mozak koristi već postojeće obrasce kako bi uštedio energiju, pa reagiramo brzo i bez razmišljanja, ali istovremeno i bez stvarne prisutnosti. U tom stanju dominiraju naučene misaone i emocionalne petlje, prošlost, sjećanja i definicije. Reakcije dolaze automatski, često iz starih rana, percepcija, zaključaka ili uvjerenja.

Autopilot ide iz mentalnog aspekta, iz mozga. On analizira, uspoređuje, predviđa i ponavlja. Zato i kada djeluješ smireno, zapravo samo slijediš već poznate putanje. I zato on ne traži napor, jer ne traži rast. Reproducira već postojeće, proživljeno i arhivirano.

Flow je nešto sasvim drugo. To je stanje u kojem također nema napora, ali ne zato što nema svijesti, nego zato što nema unutarnjeg otpora i nametnutog sadržaja. To je stanje visoke prisutnosti u kojem su pažnja, tijelo, osjećaji i misli usklađeni u istom trenutku. Mozak tada ne radi iz starih obrazaca, nego iz žive integracije onoga što jest sada.

Flow ide iz prisutnosti, iz srca. Ne iz impulsa, nego iz duboke usklađenosti. Postoji jasnoća i smjer, ali bez unutarnjeg pritiska i bez potrebe da sve kontroliraš.

Na autopilotu djeluješ iz prošlosti. U flowu djeluješ iz sadašnjosti. Na autopilotu govoriš ono što već znaš, ono što je već pohranjeno u tvojoj memoriji. U flowu radiš ili izgovaraš ono što nastaje u trenutku, kroz spoj iskustva, znanja, intuicije i stvarne prisutnosti.

Evo jednog primjera:

Zamisli masera koji radi na autopilotu:
Pokreti su uvijek isti. Redoslijed je isti. Pritisak je isti. Ritmika je ista. Svaki klijent dobiva gotovo identičan tretman, bez obzira na to što nosi u svom tijelu. Maser radi korektno, možda čak i tehnički dobro, ali zapravo ne sluša. On samo primjenjuje unaprijed naučenu šablonu.

Sada zamisli masera u flowu:
On i dalje ima znanje, tehniku i iskustvo, ali ih ne slijedi slijepo. On osluškuje tijelo pod rukama. Primjećuje gdje tkivo zadržava napetost, gdje treba sporije, gdje dublje, gdje nježnije. Ritam se mijenja. Pokret se prilagođava. Redoslijed nema jasno zacrtanu strukturu. Tretman postaje živ, jedinstven za svaku osobu.

U prvom slučaju radi mozak. U drugom slučaju radi prisutnost. I upravo tu dolazimo do jedne važne zablude, posebno u radu s ljudima.

Prvo, mnogi uopće ne razumiju što je flow i prvo se trebaju dobro pozabaviti energetskom strukturom našeg postojanja. A drugo, oni koji ga shvaćaju žele ga odmah primijeniti i prepustiti mu se, a da prije toga nisu izgradili temelj. Stvar baš i ne funkcionira na taj način.

Prvo što je nužno je dobro naučiti posao. Usvajaš strukturu, razumiješ procese, gradiš znanje, razvijaš vještine i dosljednost. Učiš slušati, postavljati pitanja, držati prostor, prepoznavati obrasce. To je faza svjesnog učenja, u kojoj postoji napor.

A zatim dolazi druga faza – zaborav. Ne da znanje nestane, nego zato da prestane biti na površini i prijeđe u dubinu. Da se integrira. Prestaješ ga grčevito koristiti i dopuštaš da se aktivira u pravom trenutku. Tada više ne razmišljaš što trebaš reći ili napraviti, nego osjećaš, vidiš i daješ odgovore iz mjesta koje je istovremeno stručno i živo. I tada počinje flow.

Ključna razlika nije u tome ima li napora ili nema, nego odakle dolazi lakoća. Kod autopilota lakoća dolazi iz poznatog, iz ponavljanja i izbjegavanja svjesnog izbora. Kod flowa lakoća dolazi iz usklađenosti, iz toga što nema unutarnjeg raskoraka između onoga što znaš, osjećaš i radiš.

Autopilot zatvara sustav, jer te vraća u već viđeno. Stalno moraš prizivati stečeno znanje da ne bi nešto zaboravio reći ili napraviti. Flow otvara sustav, jer dopušta da se pojavi nešto novo. Opušten si jer imaš povjerenje i znaš da će sve sjesti na svoje mjesto u pravom trenutku.

Izvana mogu izgledati isto, jer oba stanja mogu biti mirna i bez napora. No iznutra je razlika ogromna. Autopilot je tišina u kojoj se odvajaš od stvarnog sebe. Flow je tišina u kojoj se napokon susretneš sa sobom.

Pustiti kontrolu ne znači nestati, niti znači prestati birati. To ne znači ugasiti svijest i prepustiti se slučajnosti. Upravo suprotno. Pravo puštanje znači otpustiti višak, buku, stare obrasce, mentalne blokade koje te drže u prošlosti i uvjerenja o “znanju”.

Kada se to dogodi, ne postaješ pasivan. Postaješ protočan. Ne reagiraš više automatski. Odgovaraš iz prisutnosti, iz srca, i s puninom znanja koje je prethodno izgrađeno.

I tada više ne tražiš što trebaš reći ili učiniti. Znaš, jer si prisutan, u sebi, u svijetu, u životu, u “sada”.

 

Žaklina Družeta