Ove godine imamo dvostruki mlad Mjesec u Djevici, što je vrlo rijedak astronomski, astrološki i duhovni događaj, te donosi dvostruku priliku za iscjeljenje, čišćenje, ostvarenje i usklađivanje sa sobom.

Dvije lunacije javljaju se otprilike jednom u 29 mjeseci, ali ne uvijek u Djevici. Na isti dan 21. septembra događa se i Sunčeva eklipsa zajedno s drugim mladim Mjesecom, a samo par sati nakon toga, 22. septembra, Sunce i Mjesec mijenjaju znak i ulaze u Vagu čime počinje jesen.

Ne mogu vam opisati koliko je rijetka i snažna energija čak tri astronomska i astrološka fenomena istovremeno – drugi mladi Mjesec u Djevici, Sunčeva eklipsa i jesenski ekvinocij.

Drugi mladi Mjesec u Djevici stiže polako, kao da briše zaostatke. Sve što je ostalo neuredno, neizrečeno, nedovršeno pada pod njegovu svjetlost koja se, paradoksalno, skriva u tami Sunca. Djevica traži preciznost, traži red, a ovaj mladi Mjesec zove na početak iz sitnih koraka, iz detalja koji oblikuju cjelinu.

Noć u kojoj se tama zgusnula i otvorila vrata donosi rijedak znak dvostrukog čišćenja, dvostrukog početka. Kao da ruka neba dvaput prelazi preko iste stranice, briše staro i ostavlja prostor za novu stranicu.

Ali tama ne ostaje sama. Pomrčina Sunca presijeca dan i noć, privremeno briše sigurnost svjetla. Kao da netko ugasi svjetiljku u sredini puta, pa se čovjek mora osloniti na unutarnji kompas. Ovo je inicijacija – prelazak kroz tunel između starog daha i novog daha. Pomrčina uvijek traži da se ostane tih, da se prizna nevidljivo, da se čuje ono što inače priguši buka dana.

Nekoliko sati poslije, Sunce korača u Vagu, u znak ravnoteže, baš u trenutku kada ravnodnevnica izjednačuje svjetlost i tamu. Nakon povlačenja i preispitivanja u Djevici, sada traži ravnotežu. Traži drugoga, traži dijalog. Kao da se prostor iznutra odjednom širi prema van – prema odnosima, prema ogledalu koje nam ljudi stavljaju pred lice.

I upravo tada dolazi ravnodnevnica. Dan i noć izjednačeni, svjetlo i sjena u ravnoteži, trenutak na vagi između ljeta i jeseni. Jesen počinje kao udah nakon dugog, vrućeg daha ljeta. Vrijeme za sabiranje plodova, za spremanje, ali i za suočavanje s onim što ostaje nakon berbe.

Sve zajedno – mladi Mjesec, pomrčina, prijelaz u Vagu i ravnodnevnica – djeluje kao ritam srca svemira – kontrakcija i ekspanzija, tama i svjetlost, sam i zajedno. Sve se slaže u savršenom ritmu – troja vrata otvaraju se odjednom. Djevica čisti, pomrčina briše, Vaga uspostavlja sklad. Ovo nije običan dan. Ovo je prag i inicijacija.

Rijetko se dogodi da se tri nebeska ključa poklope u istoj bravi. I zato noć i dan šapuću isto – pusti što je staro, otpusti što je isteklo, otvori se novom. Ovaj trenutak nosi snagu obreda.

Jer kad se dva mlada Mjeseca zrcale u istoj Djevici, kad Sunce zašuti u pomrčini i kad se dan i noć poljube na jednakim krilima ravnodnevnice — to je znak za drugo sutra.

 

Irena Dumančić Baranja