Mlad Mjesec dočekuje nas u kvadratu sa Uranom.
Hiperanaliziranja postaju a priori. Bavimo se detaljnim proučavanjem svega onoga što nismo. Fokusiramo se na kritiku i tražimo i najmanje greške. Realizam nas je obojao u tonovima u kojima vidimo ljude kakvi zaista jesu.
Raščlanili smo se na dijelove i pokušavamo se poslagati još bolje. Primjećujemo svaki višak. Nedostatak. Kilogram. I želudac koji pati.
Fokus je važan, no ponekad i u njemu pretjerujemo. Obaveze nas preplavljuju. Križamo liste i zadatke. Križamo i živote. Sreću i zanos. Primjećujemo sve neprimjetno. I na sebi i na drugima. Spremni smo za “kauč” i za ispovjedi.
U danima poput ovih svatko treba nekoga tko bi ga posložio. Konstruirao. Dao mu obrise i smjernice. Svatko treba slušatelja, analitičara, psihologa. Svatko treba posloženi raspored i “stigni na vrijeme”.
I check listu uspješnosti ovih dana. I toliko postajemo preopterećeni da opterećujemo i druge. Ne čudite se pozivima u kojima vam netko želi ispričati cijelu epopeju. Izjadati se. Otvoriti parabole.
Ne čudite se redu. Slaganju. I prašini koja odlazi u povijest. Naletu čišćenja svega, pa i sebe. Ne čudite se ni glasovima u glavi koji vas “opsjedaju”: što je netko mislio sa onim što vam je rekao? Ako je išta i mislio.
Ovih dana smo i pepeljuge, i medicinske sestre, i svećenici, i psihijatri. Svemu i svima. I onaj kotačić u nečijoj priči zbog kojeg se baš nešto pokrenulo. Onaj mali, staloženi, dio svemira koji sve razumije. Čuje. I ima vremena.
Pritom pazite da i netko sasluša vas. Da i vi imate svoj oltar za ispovjedi. I vrijeme za vidanje rana. I izlječenja. Ako svakome date neki dio sebe, da li možete, zaista, ostati cjelina? Mislite o tome.
Sanja Paraminski Aisha