Stavljamo naglasak na sve odnose. One koje nas se tiču i one koja mislimo da nas se ne tiču. Naša funkcioniranja u zajednici dolaze pred ispit. Obrasci našeg poimanja ljubavi, mijenjaju se.

Ponekad nas nešto otkine od sebe samih pa umijemo preletjeti u sasvim drugu dimenziju. Ovih dana neočekivane stvari postaju naš scenarij. Bez riječi se rastajemo i sastajemo.

Kao grom iz vedra neba po nama pljušte vijesti o prekidima, razvodima, o neobičnim susretima, o vanserijskim ljubavima. Sve što je nestvarno postaje stvarno.

Učimo se, po prvi puta, da ljudi su jedno izvana, a drugo su iznutra. I nemušto se hvatamo za svaku svoju bol. Ona izranja. Tek toliko da nas podsjeti kojem dijelu u nama nikad nismo dali zaživjeti. I sve što se događa ovih dana, nosi svoje razloge.

Ponekad pomislimo da je breme teško ili iznenađujuće, ponekad zatajimo pred oduševljenjem. Nikad nismo zapravo dovoljno spremni na ništa. Ostavljaju nas bez daha i bez riječi. Nijemi.

Ne umijemo izgovoriti zašto i zbog čega… Jednostavno je tako. Ili živimo jedni u drugima ili prosto plaćamo preskupe rate. Pa koža postaje tijesna.

Pa postajemo veliki unutar nečeg malog. Pa sklupčani prostor naših misli više ne diše. Jednostavno je: Srećemo se, ali nije nam svima dato.

Jesmo li stabilni? Čvrsti? Pouzdani? Obuzdavamo li sebe ili dopuštamo da nas ljubomora kida? Jesmo li spremni za još jedan krug početaka ili smo došli u savršeni kraj?

Obnove su moguće, ali i prekidi nakon istih. Opetovano. Neke krugove ne umijemo zatvoriti. A možda ih nikad nismo ni otvorili… dani će pokazati.

I znaj: ako se moraš pitati da li mu je stalo – nije.

 

Sanja Paraminski Aisha