Što se tiče samog tranzita, Venera u Lavu voli dramu. Voli biti u centru pozornosti. Jedna i jedina. Što nije loše. Ipak, ponekad je ta ljubav identificirana sa ljubavnim filmovima poput “50 nijansi sive”. I u tome je sve pogrešno. Odnosi nalik onome u filmu nisu pokazatelji ljubavnog odnosa već patološkog. Morate shvatiti da su drame poželjne samo u krevetu, ali ne i u svakodnevnici. Strast je jedno, a neartikulirano izlijevanje emocija, nešto sasvim drugo.

Jedno je ljubavna drama koja se dogodi ponekad, a sasvim drugo je maltretiranje. Jedno je imati vjeru u sebe i samopouzdanje, drugo je imati problem sa egom. Jedno je osvajati energijom, drugo je biti napadan. Glasan. Samoljubiv sebičan ili djetinjast.

Venera u Lavu često ne razaznaje jasno te granice. Ni svoje. Ni tuđe. Vrijeme je da ih nauči. Da se oblikuje. Da se stavi u neke okvire i granice onoga što odnos zaista je. Ili nije. I tu počinje priča o odgovornosti.

Mi nismo odgovorni za udarce, ali jesmo za ono što ne činimo da to promijenimo. Mi nismo odgovorni za ponižavanja. Ali jesmo za ono što dopuštamo. Mi nismo krivi za naše loše izbore partnera, ali jesmo krivi za njihovo nepoznavanje.

Jer ne postoji nešto kao “nisam znao da je netko takav”. Nismo znali jer ga nismo poznavali. Jer nismo opažali ponašanja. Jer na prvi signal da nešto nije u redu, mi smo izvrtjeli glavom u drugu stranu. Nitko ne može reći da signali nisu postojali. Jer jesu. Ako ja na licu nekog čovjeka mogu vidjeti da je psihopata, zašto to ne vidi osoba koja sa njim provodi vrijeme i spava?

Fascinantna je činjenica koliko puta čujemo da ljudi neku nasilnu osobu komentiraju sa riječima: “bio je divan i miran čovjek. Ne možemo vjerovati da se to dogodilo”. A ja se pitam kako ne? Kako možemo živjeti sa nekime. Disati sa njim. Dijeliti isti zrak. Spavati. Buditi se. Odrastati. Kako možemo biti sa nekime i godinama ne primijetiti? Nije da ne možemo. Problem je što ne želimo.

Duboko u sebi postali smo odvojivi. Odvojivo društvo koje samo gleda sebe. Odnosi su postali površni. Trivijalni. Zamjenjivi. Počeli smo ulijetati u veze i brakove zaslijepljeni pričama da se neke duše sretnu i prepoznaju. A to što se ne poznajemo, to je nebitno. Živjet ćemo u bajkama nametnutim sa filmova koje će se u konačnici rasparati u hiljadu komadića. A i mi sa njima. Jer toliko se površno zapletemo u nečiju kožu da se u njoj ne možemo probuditi. Prodisati. Ne možemo je upoznati. Nazvati našom. Svojom. Tvojom.

I nije da vam većinom odnosi nisu uspjeli zato što vam nije suđeno. Većinom vam nije uspjelo jer vam se nije ni dalo. Razbiti vaše svemire u sudaru. Upoznati ono što kao volite. Zaroniti u svoje partnere do razine nemogućnosti. Otkriti svaki dio njih i onda odlučiti da li ćete to prihvatiti. Ili ne. Da li ćete ostati graditi život sa njima ili otići.

Pozitivan utjecaj Venere u Lavu želi da se shvatite ozbiljnije. Da se preuzmete. Upoznate. Da ne srljate i ne jurite. Da si date vremena da doživite nekog apsolutno. Potpuno. Isključivo od svega. Da preuzmete u konačnici svoje odgovornosti. I da prestanete sve nazivati ljubavlju. Kako kaže Bukowski: “zato što svašta nazivate ljubavlju, zato vam i ne traje.”

 

Sanja Paraminski Aisha