Ponekad stojimo usred sebe. Zaleđeni. Zablokirani. U linijskim pravcima. Ponekad se suočavamo sa otrgnutim dijelovima bola. Ponekad padamo pred stubovima društva. Ponekad se raspadamo na osloncima u koje smo vjerovali. Ponekad testiramo povjerenje. Jer suštinski dio svakog odnosa nije emocija. Već način na koji ga živiš.
Mlad Mjesec dočekao nas je na 25 stupnjeva Raka. Prije nego pokažemo svoju vrijednost i raskoš, i zasjednemo na tron koji nas očekuje, hajde da srušimo zidove, ograničenja i blokade. Da se ostavimo svega što je pokazalo da nije ono u što su se kleli. Naši partneri, prijatelji, obitelji.
Jer zaboljet će sigurno nešto u nama. Makar i vijekovima staro. Neka bol. Navika. Ostatak života. Nečije riječi. Obećanja. Ponašanja. Razdvojite emociju od onoga što dobivate od drugih i bit će vam lakše zatvoriti neka poglavlja. Niste dužni nikome zbog ničega što je učinio za vas dok ste vi isto činili njemu.
Ovih dana prelama se ego. Nesigurnosti. Samopouzdanje. Ne vidite sebe dobro. Kao ni svoje sposobnosti. I miješa se osjećaj da je tako, a nije. Neki ljudi nemaju ništa osim fasade, a da stalno krečite njihovu, to vam i nije cilj, zar ne?
Bliski odnosi svih vrsta dobivaju epiloge. Ništa strašno. Samo činjenica da neka mjesta u životu više nisu mjesta za neke ljude. Samo otrežnjenje i shvaćanje. Samo neka bolna saznanja da su prisnosti lažne. Neke. Ne sve.
I da je odraz naše sreće ili nesreće možda više društvo koje nam ne paše. Preispitujemo sebe i poslagujemo se. U svijetu nametnutih okvira. Ritmova. Života. Gubimo se i odviše. Previše. Za nešto što ni ne postoji.
Znam da je teško. Osjetljivo. Hipersenzibilno. Da rasteš i rastežeš se do bola. Ali. Moraš znati izvući najbolje iz sebe. Moraš imati šta dati sebi od sebe. Biti mnogo više od fizionomije. Mnogo dublja od površine. U ekstazama unutar sebe.
Površina tvog bića treba skrivati samo ono što već jesi. I ako te obuzme nesretnost ovih dana zapamti – U životu je najbitnije da su vam živi i zdravi oni koje volite, i da ne sjedite po bolničkim hodnicima moleći se za nekog.
Sanja Paraminski Aisha
Sanja Paraminski Aisha, mlada je književnica koja se od 2006. godine bavi ezoterijom. Njezine domene su astrologija i Tarot. Prepoznatljivog i osebujnog stila pisanja, dubokih tekstova koji su uvijek prožeti strašću, ostala je zapamćena kod mnogih čitatelja kao unikatan primjer astrologa koji uvijek na blizak i prodoran, a opet specifičan način pojednostavljuje astrološki jezik simbola i prenosi ga u stvarne slike. Specifična ne samo u stilu izražavanja, već i u stavu prema ezoteriji u kojem često savjetuje početnike da uče sami i na primjerima kroz praksu, umjesto slijepog iščitavanja literature. Tekstove piše onda kada osjeća potrebu, jer svakodnevnim pisanjem astroloških tekstova smatra da se gubi bit astrologije i da ona postaje mehanizam izgubljen u mnoštvu. Na astrološkom planu najviše je posvećena usporednim (emotivnim) analizama horoskopa, prediktivnoj astrologiji, kao i karmičkoj astrologiji te prošlim životima. U sklopu znanja o tarotu, održava i tečajeve istog. Od astroloških uzora uvijek rado ističe Predraga Petkovića zbog širine njegovog znanja i jednostavnosti izražavanja. Stalni je aktivni suradnik Astro portala te dopisni suradnik Sensa magazina. Njezini tekstovi objavljivani su u mnogim europskim medijima. U slobodno vrijeme bavi se pisanjem, humanitarni je radnik te aktivista za ljudska prava.
"Budite usmjereni Zvijezdama, a ne vođeni njima, jer posebna su Buđenja u vašoj koži" 
