Ne pretjeruj ovih dana. Hoćeš li opet stati na svoju stranu bojišta i otkidati od sebe dijelove? Boriti se unutar sebe sa strahovima. Pripisati još jednu dozu ludila, umjesto smirenja.

Kažeš mi da nemaš vremena više čekati. Da moraš odlučiti. Odmah i sada. A čekaš tolike godine. I sada ćeš presuditi. Ali kome? Okončati, ali šta? Požuriti? A gdje?

Odluke koje doneseš u javi, a u sebi nisi spremna na njih, nisu odluke. Zašto žuriš požuriti vrijeme i događaje kad ste vi ti koji zaostajete. Oboje. Svako na svoje načine. Ne želiš više razgovarati, a zapravo cijelo vrijeme šutiš.

Govoriš, ali mnogo je tog neizgovorenog. I sada bi sasula tu bujicu emocija i otišla? Ako to zaista sada želiš, onda ti moram reći da si trebala otići odavno. Ali ti odluči o svemu onome o čemu nisi nikad odlučivala. Povedi razgovor sa sobom prije svega. Treba ti.

Hoćeš li nakon svoje ishitrene odluke opetovano udarati glavom o zid i nakon par dana vidjeti kako se sve moglo riješiti? Hoćeš vrištati u svojoj kozi gubeći se iz nje? Hoćeš li se opet sudarati i boriti sa onim nasuprot sebe?

Misliš, on je on, a ti si ti. A te oči koje te gledaju jednako istu sliku vide kao i ti – svako svoju. U ničemu niste drugačiji. I opet jeste. Svaki za sebe.

Ne želim ti reći da postoje idealna rješenja niti da će se sve riješiti. Ali, imaš jedinstvenu mogućnost upropastiti sve svoje prilike, a ja te pitam – hoćeš li?

 

Sanja Paraminski Aisha