Zavezat ću jezik u tisuću čvorova, praviti se da je to način na koji iskazujem sebe. Vinut ću svoje blokade u jedra, rijeka riječi će poteći…

Merkur u znaku Bika ulazi u Kvadrat sa Saturnom u Vodenjaku. Najezda ozbiljnih misli para naše nebo. U trku sa vremenom djelujemo spori. Ispada da nismo u trendu sa onime što nas okružuje. Riječi postaju knedle u grlu koje ručamo, večeramo, jedemo. Postaju naši nikad prežvakani obroci. I obronci Kilimandžara…

Da li je zaista tako teško ispustiti glas? Pitaju se ovih dana mnogi. Da li je tako teško izraziti sebe? Da li su naši planovi lošiji, samo zato što su sporiji od tuđih? Da li mi kasnimo za svijetom ili je svijet uranio trčeći? Da li možemo konačno izreći sve što nas godinama muči bez straha da ćemo nešto ili nekoga izgubiti?

Jer Merkur u Biku teži sigurnosti. Opipljivosti. Osloncu. Tvrdoglavo se ne želi prilagoditi preprekama koje postavlja Saturn u Vodenjaku. Liberalizam sa jedne strane i potpuna arhetipska učenja sa druge. I kvadrat koji postaje borba, a trebao bi biti prilika da popusti netko prvi. Bar malo. Da se nađemo na pola puta. Da ne osjećamo da smo neprilagođeni.

Da se naučimo prilagoditi. Da ne dozvolimo da teške misli postaju naše kočnice… Lijepo je biti ozbiljan, ali da li smo baš za sve odgovorni? Poneke stvari treba pustiti. Kao i riječi. I ljude. I razgovore… Ako poruka ne stiže, nije joj vrijeme ili nije tvoja. Ako glas puca kada se želiš otvoriti, ljudi kojima se otvaraš nisu tvoji. Tvoje blizine ne poznaju granice. I tako bi uvijek trebalo biti…

I neke težine u riječima padaju na tlo na kojem si do jučer uzgajao sebe. I njega i nju. Na tlo na kojem si do jučer vjerovao da će vrijeme pokazati rezultate. Da uspjeh neće izostati. Da činiš prave stvari. Na tlo koje je do jučer djelovalo kao sigurno. I ti u njemu. Na njemu. Nad njim. I tvoji koraci, sigurni i spašeni od čekanja.

I tvoji poslovi i tvoje nade i tvoji planovi. Sve je tu. I sada padaju neke teške riječi… I počinješ sumnjati u sve. Um se zarezuje pitanjima. Dilemama. Dvojbama. I riječi ostaju ispisane po koži kao i obećanja koja si dao. Osjećaš da si zastao. Da je sve stalo. Da se ništa ne događa. I da nema dalje…

A vjeruj mi, ima. I pogriješit će ljudi ovih dana oko tebe i pogriješit ćeš i ti. I zastati, i osjetiti blokadu. I grč. I bol. I progutat ćeš riječi koje ne treba i iskazati one koje ne bi trebalo… Ali, udahni. Duboko. Najdublje što možeš. I pusti da sve ode iz tebe. I sumnja. I strah. I bol.

Prolazno je… Zaista je.

 

Astro Aisha  (Sanja Paraminski)