Zvijezda Sirius od davnina je zauzimala veliki značaj u fizičkom i duhovnom životu mnogih naroda i mističnih učenja. Kao što se zemlja i ostali planeti okreću oko Sunca, tako se i naše Sunce i čitav sunčev sustav, po nekim teorijama, okreću oko zvijezde Sirius. Ovo je također najsjajnija zvijezda na noćnom nebu.
Sirius je vidljiv nakon zalaza sunca, na noćnom nebu tokom kasne jeseni, zimskih i proljetnih mjeseci. Međutim, upravo u ovo doba godine, oko 20. jula, počinje helijakalni izlazak Siriusa, što znači da je izlazak vidljiv u zoru, prije izlaska Sunca. Helijakalni izlazak traje i kroz čitav mjesec august.
Helijakalni izlazak Siriusa je bio najvažniji trenutak u godini starih Egipćana, jer su tada započinjale i poplave Nila, a po drevnom egipatskom kalendaru bio je to početak Nove godine. Egipćani su oko 20. jula iščekivali pojavu Sirijusa na istočnom horizontu neposredno prije izlaska Sunca i tada su počeli s računanjem godine koja je brojila 365,25 dana.
Egipatske piramide građene su kao preslika tri zvijezde Orionovog pojasa, ispod kojeg se nalazi zvijezda Sirius. Orionov pojas pripadao je simbolici boga Ozirisa, a Sirius je pripadao božici Izidi (Isis). Tome u prilog govori i izgradnja piramida poravnatih sa zvijezdama Orion i Sirius. Orion (koji se povezuje sa Ozirisom) poravnava se sa Kraljevom odajom, dok je Sirius koji se povezuje sa Izidom poravnat sa Kraljičinom odajom.
Oziris i Izida bili su prvi vladari Egipta. Ozirisa je komadanjem ubio njegov ljubomorni brat Seth, a Izida je pronašla i sastavila dijelove raskomadanog Ozirisa, osim falusa kojeg nije mogla pronaći. Potom je Izida umjetno napravila falus budući da je dobro poznavala i vladala magijom.
Uz pomoć boga Anubisa i magije Izida je oživila Ozirisa, ostala trudna i rodila sina Horusa. Sirius se počeo štovati budući da postaje simbolom djevice u čijoj utrobi nastaje božansko dijete Horus pa se smatrao mjestom rođenja Bogova. U egipatskim hramovima postojale su posebne odaje gdje se izvodio ritual nakon smrti faraona, ne bi li se faraon, nakon prestanka života u fizičkom tijelu, prebacio direktno u novo tijelo i nastavio postojanje na zvijezdi Sirius.
U ezoterijskom smislu, kao najsjajnija zvijezda, čija nas svjetlost obasjava i vodi, Sirius predstavlja našu božansku transformaciju iz nesvjesnog čovjeka, u bogo-čovjeka koji je, nakon spajanja muškog i ženskog principa (uskrslog Ozirisa i čarobnice Izide), spoznao božansko u sebi i u svemu što postoji, te se rodio kao novo, božansko dijete. Čisto, nevino i preporođeno u istom tijelu, ali sa drugačijom spoznajom i prosvjetljenim umom.
Ovo je period godine kada je najbolje raditi devociju i povezivanje s božicom Isis i njenim voljenim Ozirisom, da bismo doživjeli svoje novo rođenje u obliku božanskog djeteta sa potpuno otvorenim trećim okom Horusa.
Unutar zodijačkog kruga Sirius se nalazi na 14. stupnju Raka, a njegov individualni utjecaj i povezanost s njime, kao i s drevnim Egiptom, može osjetiti svatko tko ima ovdje ASC ili MC, ili neku osobnu planetu (Sunce, Mjesec, Merkur, Veneru, Mars). Predstavlja moć, bogatstvo i dobru sreću. Prema Ptolomeju, ima prirodu Jupitera i Marsa, a donosi čast, slavu, blagostanje, vatrenost, odanost, posvećenost i strastvenost.
Zanimljivo je da je i Zagrebačka katedrala građena tako da, gledano sa zvonika Markove crkve na dan Velike Gospe, između dva tornja katedrale izlazi zvijezda Sirius. Upravo helijakalni izlazak Siriusa na blagdan Velike Gospe je značajan stoga što se Izidu i njenu zvijezdu Sirius povezuje sa Gospom koja je, prema brojnim teorijma nastavak Izidinog kulta, upakiranog u kršćanstvo. U Zagrebu postoji još simbola i građevina povezanih sa izlaskom i zalaskom zvijezde Sirus, a ovom tematikom bavio se autor Neven Iveta.
Irena Dumančić Baranja