“Napravi mjesta, puno jer sada mi svijet nije dovoljan, scena mi nije dovoljna.

Umro sam više od hiljadu puta, ali nikad uzalud

Ti, reci mi šta kriješ, šta ti je u šaci?”

Ako misliš da sam se promijenio, da sam neko drugi, nisi razumio ništa, dakle zašto me i dalje gledaš?” (Maneskin)

Pun Mjesec dočekuje nas na 3 stupnju Jarca. Opozitan Suncu u Raku i podržan od Jupitera u Ribama. Mjesečev dispozitor je Saturn koji ulazi u opoziciju sa Marsom dok je Venera u opoziciji sa Plutonom.

Postoji svijet koji smo dobili i postoji svijet koji stvaramo. Postoje nasljeđa koja nas obilježavaju i postoje stvari koje sami obilježimo. Postoje stvari i ljudi koji su nam sudbinski predodređeni i postoje odluke, koje su naše, da odlučimo što ćemo sa svim dobivenim.

Mjesec u Jarcu priča je o karmi. Nasljeđu. Realitetu. Ali i o onome što sami činimo. Da li smo ljudi navikli na čekanja i na prepuštanja svemiru, ili ipak znamo da smo mi oni koji odlučujemo.

Ovih dana moguće su napetosti u obiteljima. Preispitivanja podrijetla. Onoga što jesmo postali i onih od kojih smo postali. Da li smo robovi svojih predaka, okruženja i bliskih ljudi? Da li možemo drugačije, više, bolje? Da li je krv ponekad voda, a voda ponekad krv?

Jer ponekad obitelji nisu obitelji. Roditelji nisu roditelji. Djeca nisu djeca. Ponekad imaš dom, a ponekad ga moraš stvoriti. Negdje. Sam. Daleko. Nekad je odlaženje veća opcija od ostanka. Jer… Ovih dana pitamo se tko smo mi, a što nam je nametnuto da budemo?

Poneki su rastegnuti između poslova i obitelji. Između karijere i majčinstva. Između biranja puta koji žele bliski ljudi i onog svog. Ponekad čovjek treba otići da bi se pronašao. I rastaviti da bi se sastavio. I sve one priče da si do sada već nešto trebao ostavi iza sebe.

Jer tako tradicija nalaže. Jer je tako netko rekao da treba. Jer svatko pita tko je sljedeći, očekujući da to budeš ti. I na vjenčanjima i na sahranama. Zaista je nebitno kad ćeš. Netko se sa 30 godina slika sa psom, netko sa djetetom, netko sa partnerom, a netko sa bocom piva. I zašto je ikoga briga tko je što izabrao kao prioritet u životu?

Venera je opozitna Plutonu. Pa ovih dana mnoge emotivne drame dobivaju svoje veliko finale. Ako nema ljubavi, ima ljubomore. Ako nema strasti, ima zavisti. Ako nema vas, svakako ima postojanje onih trećih. Svaka sumnja da nešto nije u redu sa vašim odnosom ovih dana može biti opravdana.

Opsesija koja se stvara u mnogim odnosima nije ljubav. Ma koliko god puta ju tako nazivali. “50 nijansi sive” nije ljubavni odnos pun strasti nego patološki odnos koji graniči sa zdravim razumom. Navlačenje nije igra. Ili ona to ne bi trebala biti. Ako je ljubav, onda nisi umoran. Rastrgnut. Opsjednut. Svadljiv.

Ako je ljubav, ne čekaš na poruke, susrete, emocije. Ako je ljubav, ne popravljaš tuđe razbijene percepcije. Ako voliš to ne znači da si rehabilitacijski centar. Jer ne, nećeš ga promijeniti. Niti će se on promijeniti radi tebe. Ljudi se mijenjaju radi sebe. Ili se ne mijenjaju. Ako je ovo zadnje u pitanju, možda je vrijeme da odeš.

Često čujem od ljudi kako govore: “Znaš, ja sam u lošem braku, ali sam u odličnoj vezi…” Ne. Ti si paralelno u dva odnosa u kojima ne pronalaziš sve što ti treba, jer da pronalaziš bio bi u jednom. To nije ni loše, nije ni odlično. Prije je nepotpuno. I nedovoljno.

Venera u opoziciji sa Plutonom naglašava potrebu za promjenama. Ako je loše – mijenjaj! Ne zadržavaj. Odlazi i pusti da ode. Mjesečev sekstil sa Jupiterom potiče planove. Ideje. Poslove. Pogotovo one na horizontu. Preko oceana. U daljini. Sa strancima. Poslove u kojima si samostalan. Ustrajan. Poslove u koje si se dao godinama unaprijed.

Sada je prilika da promijeniš sve što je djelovalo nepromjenjivo. Prilika da shvatiš da je sloboda ponekad opcija koju si trebaš dati. Bez očekivanja aplauza. Podrške. Priznanja. Tronovi su ponekad ona okrunjena mjesta na kojima već odavno sjediš. Samo još to da shvatiš.

 

Astro Aisha (Sanja Parminski)